ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Znanje i ideje – nužnost za fotografiju

29.06.2010.

Bez foto aparata, ovakvog ili onakvog, nema fotografije. Razumije se da bolji, kvalitetniji, foto aparat većih mogućnosti, sa više različite opreme, potencijalno daje veće mogućnosti, često i kvalitetu krajnjeg proizvoda – fotografije. No, prateći izložbe, često smo iznenađeni dobrim fotografijama načinjenim aparatima skromnih mogućnosti ili neuobičajenim motivima, ili fotografskim tehnikama kojima su one napravljane. U takvim slučajevima se očito radi o vrijednosti fotografa koji ih je snimio i pripremio za izlaganje.
.
Znanje i ideje – nužnost za fotografiju
.
Dobar fotograf je jednako važan, često važniji od samog foto aparata. Stvarno, bez dobrog fotografa nema niti dobre fotografije. Fotoaparat i fotograf su nerazdvojivo jedinstvo i komplementarni kreatori (dobre) fotografije. Pa što to karakterizira dobrog fotografa?
.
Prvi i osnovni preduvjet da bi netko uopće počeo razmišljati o fotografiranju jest upoznati se s osnovama teorije fotografije, poglavito dobre fotografije. Bez teorijskih osnova kompozicije samo će najdarovitiji, a takvih je iznimno malo, sami shvatiti i naučiti razlučivati dobru od prosječne ili loše kompozicije, ne samo fotografije, već, likovnog djela općenito. Mnogobrojni tečajevi koji se organiziraju po foto klubovima ili drugim edukativnim institucijama odličan su početak za stjecanje temeljnih teorijskih znanja, ali ne samo temeljnih. Uz usvajanje temeljnih teorijskih znanja iznimno je važno družiti se, što je više moguće, s drugim ljudima sličnih namjera i interesa, razmjenjivati s njima spoznaje, znanja, promišljanja i ideje o zajedničkoj temi. Foto klubovi, sa svojim redovitim aktivnostima, upravo su idealna mjesta za takva druženja i aktivnosti. Redovito posjećivanje izložbi drugih autora, ne samo iz svog kluba, proučavanje izloženih fotografija, njihovo uspoređivanje sa vlastitim i sa drugim, viđenim na nekoj drugoj izložbi, sljedeći je vrijedan izvor spoznaja i učenja. Ako se takve izložbe obilaze s kolegama sličnih interesa, stvara se prigoda za međusobnu razmjenu mišljenja što postaje posebno vrijedna spoznaja. Retrospektive fotografija starih i poznatih majstora, velikana u foto umjetnosti, također su izuzetno vrijedne za posjećivanje jer nam daju povijesnu perspektivu razvoja fotografije tijekom vremena, ali i odnosa prema mnogim drugim vrijednostima vezanim kako za fotografiju, tako i za život općenito. Stručna i tematska literatura, nezavisno od toga radi li se o odgovarajućim udžbenicima, popularnoj stručnoj literaturi, odgovarajućim internet stranicama ili časopisima i magazinima koji obrađuju ovu tematiku redovit je i vrijedan izvor informacija i spoznaja.
.
igra oblaka
.
Drugi, ništa manje važan preduvjet, za bavljenje fotografijom je odlično poznavanje vlastite foto opreme, poglavito foto aparata. Klasični, analogni foto aparati, prije pojave mikro računala i senzora, bili su iznimno lako shvatljivi i njihove mogućnosti su se mogle shvatiti i teorijski vrlo brzo naučiti. Za uvježbavanje brzog zauzimanja postavki i za pravilno procjenjivanje parametara trebalo je nešto više vremena, ali ne previše. Stvar se počela usložnjavati pojavom mikro senzora i računala koji su postali neizostavni pratitelji vrjednijih analognih foto aparata. Danas, u doba opće informatizacije moderni digitalni fotoaparati, i SLR i kompaktni, puni su elektronike i daju ogromne mogućnosti različitih postavki, provjera postignuća i korekcije postavki. No, nude i ”auto” režim rada kada ”odrađuju” sve sami. Ali i tada im treba, bar povremeno prilagoditi temeljne postavke, primjerice ”balans bijeloga”, osjetljivost i slične postavke. Nedvojbeno je kako danas treba i veće znanje za rad s modernim foto aparatima, ali i intenzivnije uvježbavanje brzog postavljanja parametara. Jednostavno, treba nam mnogo više uvježbavanja za postizanje rutine i brzine promjena parametara za snimanje. U početku susretanja s novom tehnikom često nam upute koje dobijemo uz istu nisu dovoljno jasne. Ako su pisane na stranom jeziku mogu nam predstavljati problem zbog našeg stupnja poznavanja samog jezika, ali i ”novina” na tehnici s kojima se, do sada nismo susretali. Ako su pisane na našem jeziku često su loše prevedene zbog stupnja prevoditeljevog poznavanja tehničkih rješenja, Događa se da su prevoditelji odlični poznavatelji jezika, ali osrednji ili čak loši poznavatelji tehnike čije upute prevode. I stil pisanja uputa različit je, čak i kod istog proizvođača na različitim modelima tehnike. Naravno da se ove i slične otežavajuće okolnosti mogu i moraju svladati upornim radom, ako nikako drugačije onda po principu ”uputa – pokušaj – pogreška – pokušaj – uspjeh”.
.
Zrinjevac
.
Treći, po mom mišljenju najvažniji uvjet, je znati što bi se htjelo i imati dobru ideju; imati ono nešto što nas razlikuje od mnogo drugih, sličnih nama. U životu sam često imao priliku slušati ”ja to ne mogu”, ”nisam ja za to stvoren”, ”nemam ideju”, ”ništa mi ne ide”. To jednostavno nije točno. Svako od nas ima nešto što ga posebno privlači, što ga uzbuđuje, što želi ispitati dublje, što želi spoznati do u detalja, i za što je ”spreman umrijeti”. Ako je to fotografija, na pravom ste putu. Ako time možete izreći i svoj životni pogled na svijet, vama je uspjeh zagarantiran. Pri tome se ne morate svima svidjeti, ne obazirite se, ionako se nećete uvijek i svime što radite, svidjeti svima; dapače, nekad vas i najbliži neće shvatiti. Ali zar je to važno? Pišući ovo ne mogu zaobići predivnu rečenicu koju je, u prospektu za izložbu ”Zadar u tanjuru”, napisala autorica izložbe Nada Bezić, članice Foto kluba Zagreb, koja kaže: ”Odrazi su me uvijek iznenađivali kada bih ih ugledala – u izlogu, vodi, prozoru, automobilu, poklopcu dobro očišćenog lonca. Postala mi je strast fotografirati ih, godinama”.
.
Nada Bezić - odsjaj
.
Inače radi se o izložbi održanoj u galeriji Foto kluba Zagreb koja me je, najprije iznenadila, potom strašno zainteresirala, a naposljetku natjerala na mnoga razmišljanja, ne samo sa stajališta fotografije i tehnike snimanja, već i sa stajališta promišljanja o odnosu stvarnog i privida, realnog i irealnog, originala i kopije, jave i sna, ali i o mnogim drugim relacijama. Po mom mišljenju izložba je iznimno uspjela jer me natjerala na sveobuhvatno razmišljanje o mnogo čemu kroz gledanje fotografija. Autorica, već spomenute izložbe, o svojim motivima za ovakav način fotografiranja, nadalje kaže: ”Shvatila sam da je fotografiranje odraza u tanjuru, a ne samog motiva, idealno za snimanje ljudi jer im uopće nisam smetala.” I nastavlja: ”Kao što se moglo očekivati, pojava fotografkinje koja na Forumu (u Zadru), umjesto divota grada, izbliza snima neki svoj tanjur izazvala je radoznale upite turista, a žena koja prodaje balone zbunjeno je rekla susjedu s kokicama: „Ma, vidi ovu curu s crnim pjatom!“ Šutke sam se udaljila sa svojim tanjurom…”. U svakom slučaju kolegica Nada je originalno i na svoj način rekla ono što ju je dugo vremena ”provociralo i iritiralo”. A možda je i ovo jedan od načina da se izbjegne negodovanje ljudi kada pomisle da su objekt snimanja za tko zna koga i zašto. Zato, prepustite se vlastitim idejama i radite; tako ćete biti originalni.
.
U svakom slučaju, razmišljajući o bavljenju fotografijom najprije moramo shvatiti kako je to ”simbioza” učenja i spoznavanja o fotografiji i opremi, neprekidno uvježbavanje rada s opremom i originalnost ideja i postupaka kod fotografiranja. Uspješno fotkanje!
.

Vladimir Superina
vladimir.superina@fotogard.com

.

No comments yet.