ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Zašto nešto košta toliko koliko košta?

31.08.2016.

Dok sam se krenuo baviti fotografiranjem stalno sam gledao koliko naplatiti neki posao. Bio sam dosta pogubljen, a na pomoć od drugih baš i nisam mogao računati, jer ako i krenete pitati nekoga, gotovo nikada ne dobijete preporuku za iznos koji naplatiti. Piše Vedran Tolić

Zašto nešto košta toliko koliko košta?
 
Čak sam znao pitati i ljude koji preko Facebooka stalno brane struku i kritiziraju one koji rade poslove ispod tržišne cijene, ali ni od njih nije bilo pomoći. Zašto je tome tako, nemam pojma. Ako tek krećete u ovaj posao i isto ne znate koliko naplatiti, probajte na nekom od foruma postaviti pitanje, pa ćete vidjeti o čemu govorim, gotovo 90 posto odgovora bit će kojekakva fantaziranja, a svega 10 posto moći će vam koristiti.

Donekle je normalno da su pitanja vezana za novac sama po sebi osjetljiva, čak i bonton nalaže da se ljude ne pita za plaće i slično. Moja je sreća što imam danas odlične kolege, s kojima o svemu ovome mogu razgovarati bez ikakvih problema, jer tu se ne radi o novcu kao takvome, nego je fotografiranje kao struka ”divlji zapad” u kojem puno toga nije definirano, pa si ovako olakšamo. Ako cijena istog proizvoda, u ovom slučaju fotografiranja, može biti 300 ili 3.000 kuna, onda je jasno zašto kažem da nije sređeno.

Kroz ovaj tekst zapravo želim objasniti kako ja formiram svoje cijene i koliko mi je zapravo trebalo da dođem do te ”formule”. Naime, u samim počecima ništa nisam znao, pogubljen totalno, a sa strahom bih rekao svaku cijenu koju tražim, jer sam svjestan toga da se moj posao u Hrvatskoj kod većine baš i ne cijeni pa mnogi misle da je svaka ta kuna uložena u fotografiranje pretplaćena. Iskreno govoreći, trebalo mi je iz svakog segmenta fotografiranja nekoliko odrađenih poslova da bih mogao formirati cijenu.

Znanje i vrijednost opreme
Prva stavka koja ima konstantu u samom formiranju cijene je vrijednost opreme. Ona je samo rasla vremenom, a paralelno s tim je rasla i cijena mojih usluga. Nije isto kada fotografirate s opremom koja vrijedi 10.000 kuna ili više od 100.000 kuna. Mislim da je to svima jasno, ta se oprema i morala kupiti nekim kunama. Potom gledam svoje znanje, u početku normalno da nisam imao bogato znanje, ali sam ga vremenom nadograđivao i to radim i dan danas. Sve one provedene noći i dani uz edukaciju su rezultirali porastom cijene mojih usluga. Rekao bih da su ovo osnovni elementi na koje treba paziti prilikom formiranje cijene. Naravno da ovo i ne mora biti relevantno, jer netko s jeftinijom opremom može raditi svjetski posao bez problema, sve ovisi i o tome o kojim se tipovima snimanja radi. Puno je tu raznih faktora. Često znam čuti od raznih ljudi konstataciju da je znanje najvrjednije, da ono nema svoju cijenu. Naravno da je to lijepo čuti, ali ako netko ne cijeni to znanje, onda pomoći nema. Zato u pravilu i gubim puno poslova.

Računanje ‘satnice’
Satnica? Koja je zaista satnica fotografa? Ona kao takva ne postoji i teško da se može uzeti u obzir. Jedina ”satnica” koju možemo automatski izmjeriti je ona na terenu. Koliko smo sati radili određeno snimanje. To je naravno jedan (manji) dio posla, onaj drugi obuhvaća postprodukciju. Baš sam zbog ovoga i odlučio napisati tekst jer mislim da postoji dobar način na koji možete izračunati satnicu. Zapravo je logičan, ali znam da ga mnogi ne primjenjuju. Osobno ovo primjenjujem posebno kod vjenčanja, u fazi kada želim izmjeriti trebam li smanjiti/povećati cijenu.

Prilikom bilo kojeg klika mišem vezano za vjenčanja mjerim vrijeme provedeno u obradi. Dakle, ako sam dva sata selektirao fotografije koje ću obraditi, sve to stavim na papir. I tako svaki put, makar obradio u seriji i samo 10 fotografija, svaku tu minutu zabilježim. Na kraju dođem do ”satnice” potrebne da selektiram i obradim sve fotografije s vjenčanja.
Kada bi ljudi koji nas angažiraju imali uvid u ove velike brojke vezane za postprodukciju, mislim da bi situacija bila drugačija. Klijent samo gleda na završni proizvod kao takav, on uglavnom ne zna da su iza njega stajali dani i dani obrade. To nam naravno ne ide u prilog što se tiče klijenta, jer ponekad se treba i ”opravdavati” da druga strana zaista vidi koliko ovdje ima posla. No, u prilog nam ide s te strane jer možemo ”mjeriti” našu satnicu i ovisno o količini posla sami sebi obrazložiti zašto nešto naplaćujemo XY kuna.

Kontinuitet
Jasno je da sami moramo odrediti svoju vrijednost i biti što je moguće više realni, možda u početku to i ne rezultira dobrim stvarima. Možda neće biti previše poslova jer ste skupi potencijalnim klijentima. No, baš na taj način dolazi se do dugoročnog pozicioniranja na tržištu. Nije sramota obaviti posao ispod cijene, svi mi to ponekad radimo (htjeli to priznati ili ne), ali ako to postane učestalo – dolazi do rušenja ugleda i toga da će budući klijent XY reći – za YX si radio za manje novce, pa ne razumijem zašto si meni poslao skuplju ponudu. Razumijete analogiju.

Više informacija o autoru teksta Vedranu Toliću potražite na www.vedrantolic.com.
 

No comments yet.