ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Voljen Grbac – Boje samoborske jeseni

22.09.2011.

Izložba fotografija Voljena Grbca, pod nazivom ‘Boje samoborske jeseni’, nastalih tijekom 35. samoborske glazbene jeseni, organizira se u galeriji Prica u Samoboru, od 25. rujna do 8. listopada. otvorenje slijedi u 12 sati.
.
Voljen Grbac - Boje samoborske jeseni
.
‘Pred nama je serija fotografski zabilježenih trenutaka kreativne igre. Autor, Voljen Grbac već se nekoliko puta potvrdio kao igrač koji uvijek traži novo. Igrač koji se odriče svojih prošlih razmišljanja da bi na osnovu njih gradio nove. Igra kao fenomen ljudskog postojanja okosnica je ovog likovnog istraživanja. Pogled nam zastaje na detaljima kojima postepeno slažemo doživljaj rada. Tu pronalazimo lica, figure, glazbene instrumente… Autor bilježi kreativnost sa naglaskom na stanja sudionika. Akteri odražavaju svoju trenutnu poziciju: važnost, odlučnost, nesigurnost, očekivanje… Nosioci radnje postaju sinonimi stvaralačkog djelovanja.
.
Grbac ne prikazuje režirane scene. Krađa situacija važan je dio nastanka ovog projekta. Voajerski pristup motivu unosi posebnu zanimljivost jer uvjetuje tračersko razmišljanje: tko su i što su ovi likovi u odnosu na umjetnika. Možda smo najbliži rješenju ako kažemo da je tuđu igru snažno doživio i usporedio ju sa osobnim. Taj trenutak fascinacije umjetnik problematizira fotografskim likovnim medijem.
.
Na početku je čin traganja za motivom koji nosi znakovitu situaciju. Akteri su zadubljeni u svoje aktivnosti: vježbanje, priređivanje prostora, prijenos instrumenta. Zaustavljeni u introvertiranim situacijama, portreti plijene pažnju upravo time. Grbac ponegdje uočava, ponegdje insinuira a ponegdje nailazi na kadrove. Česti motivi ovog ciklusa jesu doživljaj i ulaganje kreativne energije u stvaranje nekog drugačijeg svijeta. Dob, mladost aktera a dijelom i njihovo iskreno uživljavanje u glazbene svjetove, ili plesno, teatarsko brušenje ideja, zabilježeno je također iskreno. Iako autor povremeno traži začudne perspektive, više ga dotiče druga strana, motiv / osoba koja kreće stopama istraživanja s umjetničkim predznakom.
.
Portreti i aktivnosti nositelja kreativne igre, zaokupili su pažnju fotografa. On ih interpretira u začudnoj maniri. Za njih oblikuje kadrove s čestim kompozicijskim otklonima od očekivanog. Zaustavlja ih na putu od dosjetke k znakovitosti. Ponegdje promišljene a ponegdje slučajne kombinacije pokreta tijela, grimase lica, oblika i znakova, promatraču nude atraktivan dojam. Uporabljeno znakovlje uvodi naraciju poput stripa bez teksta. Izrez motiva, filmski kadriran, aktivira atmosferu i izgovara autorov stav. Neki topli odnos, suosjećanje, razumijevanje, kao da se autoru provlači kroz radove. On uvodi osobno iskustvo promatrača i aktera u isto vrijeme. Objema ulogama pridaje značenje u sustavu koji nam predstavlja. U pitanju je igra. Igra zabilježenih aktera, motiva ali i igra osobe s ove strane fotografske kamere.
.
Formalno zajedništvo ovih radova postignuto je izuzećem kolora. Stilska nedefiniranost i oblikovna nedosljednost omogućuje čitanje radova na više nivoa. Istraživanje, igranje kreće se u dva glavna smjera: U asocijativnom smjeru, kompilaciji fragmenata igre koja, iako je realna, ipak pripada području dogovorenih pravila te u smjeru situacija podražavanja ljudskih socijalnih odnosa. S druge strane, ovi kadrovi pokazuju kako su i kreativci, umjetnici samo ljudi. Dok su mladi druže se i dijele spontanost. Kasnije preuzimaju uloge, dostojanstva, ponekad uobražene važnosti. Htijenja koja tek zrelošću postaju umjerenija, ovdje su zanemarena. Kamera iza koje je čovjek, kolega, kreativac, bilježi treptaje, uzdrhtala nagnuća, niveliranje grubog svijeta realnosti i svijeta kreativnog činjenja. Iako se u umjetnosti odražavaju doživljaji okruženja, umjetnost ima otklon plemenite interpretacije svijeta. Ne nužno po obliku ali često upozoravajućom porukom.
.
Stvaranje, improvizacije, pokušaji i lutanja, predanošću postaju kreativno postignuće. Voljen Grbac problematizira ritualne funkcije umjetnosti. On otkriva trenutke koje publika na premijeri ili otvorenju neće vidjeti. Najčešće mukotrpne akcije i radnje ostaju u memoriji izvođača, kreativca. Ovaj način usmjeruje promišljanje ka dekonstrukciji stvarnosti. Svijet nije objektivno realan. Stvarnost je subjektivno determinirana a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalne čine interpretacije i reinterpretacije.
.
Ovdje je zanimljiv socijalni kontekst. Analiziramo li situacije na fotografijama, shvaćamo da su aktivnosti usredotočene kreativnim putanjama. Scene su obilježene napetošću koja proizlazi iz ideje nastupa, kazivanja osobnih kreativnih dosega. Od odgovornosti prijenosa teškog instrumenta do provjeravanja uvježbanosti svirača. Upravo je u evidentiranju te napetosti vrijednost ovog projekta. To je autor naglasio izborom modela, pozicijama aktera, bilježenjem trenutaka. Scene su predstavljene tijekom djelatnosti poslije koje bi tek trebao uslijediti vrhunac. Gledano dramatski, autor ih predstavlja u trenucima priprema, zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta. (…)’

.
Eugen Borkovsky
.

No comments yet.