ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Vladimir Superina – Počasna straža Kravat pukovnije

29.10.2011.

Dana 18. listopada još jednom smo imali prigodu vidjeti obnovljeni ceremonijal počasne straže koju izvodi Počasna satnija Kravat pukovnije u povijesnom središtu Zagreba. Stražari, mladi dečki, strogog vojničkog držanja, odlično uvježbani, besprijekorno obavljaju sve radnje. Vidi se da su motivirani i odlično vođeni. Posebnu pozornost plijene konjanici. Kao da su srasli sa sedlom, kao da su oduvijek u sedlu, odlično vladaju predivnim konjima sada već naviknutim i na brojne turiste.
.

.
A promatrača je zaista mnogo. Pored našeg jezika u masi se čuju i drugi jezici: talijanski, njemački, engleski, ali i neki azijski; možda japanski ili korejski. Promatrači su i različite dobi. Mnogi sa fotoaparatima, gurajući se kako bi bili što bliže stražarima i snimili fotografiju iz što neuobičajenijeg kuta. Tu su i brojni novinari, neki sa fotoaparatima, a nekolicina i s kamerama. Nema dvojbe, događaj je atrakcija kako za zagrepčane tako i za naše goste, kojih je podosta.
.
Napokon je vraćen lijep običaj počasnih straža pored znamenitih povijesnih objekata. Uostalom, tridesetak zemalja diljem svijeta ima, više ili manje slične tradicionalne postrojbe sa sličnim ceremonijalom. Međutim, u našem slučaju to nije samo vojnička tradicija ili samo turistička atrakcija. U našem slučaju to je i jedno i drugo, ali i promoviranje Hrvatske i Zagreba kao kolijevke kravate, u modernom muškom odijevanju gotovo neizbježnog odjevnog detalja, svakodnevno u uporabi. To nas razlikuje od svih ostalih i to je i najveći razlog za održavanje ovako lijepog ceremonijala.
.
Ceremonijal odavanja počasne straže traje oko dva sata. Počinje postrojavanjem straže i ophodnje ispred ulaza u crkvu Sv. Marije u Tkalčićevoj ulici, petnaestak minuta prije podneva s takvim proračunom vremena da se stigne na Trg Sv. Marka neposredno nakon oglašavanja topa s kule Lotrščak.
Nakon oglašavanja topa zapovjednik straže zapovijeda njen pregled, a stražmeštri po posebnom ceremonijalu pregledavaju stražare, njihovu odjeću i oružje. Sve se odvija uz kratke zapovjetke, vojnički ozbiljno, bez suvišnih kretnji i radnji, a opet vrlo atraktivno.
.
Kako je ovog puta ceremonijal bio vezan uz Dan kravate kojeg je proglasio Hrvatski sabor 2008. godine, to je prijavak predat Predsjedniku Sabora Republike Hrvatske, gospodinu Luki Bebiću koji je izvršio pregled postrojene straže.
.
Nakon pregleda straže slijedi postavljanje dvaju stražara na trgu, pred crkvom Sv. Marka. Ostatak postrojbe kao ophodnja odlazi prema spomeniku banu Jelačiću, gdje se postavljaju slijedeća dva stražara ispred banova spomenika. Treće stražarsko mjesto je ispred Katedrale na Kaptolu gdje se, identičnim ceremonijalom, postavljaju još dva stražara, ispred Gospina kipa pred Katedralom na Kaptolu. Nakon toga ostatak ophodnje odlazi u pravcu sjevera, Ulicom Kaptol.
.
Tijekom svoje dužnosti udvojeni stražari, povremeno, obilaze objekte koje čuvaju, ceremonijalnim korakom i, naravno, privlače pozornost brojnih turista.
Nakon nekog vremena ophodnja se vraća Ulicom Kaptol i obrnutim redoslijedom povlači stražare sa stražarskih mjesta. Prigodom svakog prolaska kroz Kamenita vrata ophodnja skida kapu u znak poštivanja Gospe od Kamenitih vrata i pomoli se svojoj zaštitnici, zatim gologlavi prođu kroz vrata. Nakon toga vrate kapu na glavu i nastave se kretati zacrtanim putem. Kako se sve radnje izvode na zapovjetke koje izdaje zapovjednik, ceremonijal je posebno atraktivan, pogotovo za turiste, pa se upravo na Kamenitim vratima čini da su promatrači, a i snimatelji, najbrojniji.
.
Ishodište ove lijepe i atraktivne ceremonije je u hrvatskim postrojbama koje su, uglavnom kao laka konjica, ratovale diljem Europe.
.
Dugogodišnje ratovanje protiv turske sile koja je tijekom prethodnih nekoliko stoljeća prodirala u Europu ozbiljno je ugrožavajući natjeralo je ljude iz hrvatskih krajeva na neprekidnu borbu za goli opstanak, boreći se i štiteći tako i samu Europu. Kako su često bili i brojčano i u naoružanju znatno slabiji od moćne turske sile bili su primorani osmišljavati način na koji bi se, i slabiji, učinkovito suprotstavljali. Morali su se, kako bismo to danas rekli, okrenuti asimetričnom ratovanju uz primjenu taktike koju danas najčešće nazivamo gerilskim ratovanjem. Tijekom vremena osmislili su taktiku uporabe lakog konjaništva, konjanika koji nisu bili oklopljeni, stoga slabo pokretni, na teškim konjima također oklopljenim. Laki konjanici koristili su lake brze konje, sablje i/ili kratka koplja i bili su sposobni brzo se pojaviti, napasti tamo gdje ih se nije očekivalo, nanijeti štetu (pobijediti protivnika, sasjeći mu vojsku, uništiti tabore, oteti plijen) i nestati, da bi se ubrzo pojavili na drugom mjestu, također neočekivano. Jedino su tako mogli parirati brojnoj turskoj sili, ali i upadati u ”turski” teritorij i plijeniti ga. Kako su bili u obvezi prema Beču, sudjelovali su u brojnim ratovima vođenim za obranu Europe, ali i u Europi, najčešće kao lako konjaništvo, dakle onako kako su najbolje znali. Posebno su se istakli tijekom tridesetogodišnjeg rata (1618. do 1648. godine).
.
U početku, sudjelujući u borbama na austrijskoj strani, laka konjica sastavljana od Hrvata, vrlo brzo je bila primijećena na svim ratujućim stranama kao vrijedna vojna snaga, kako zbog taktike, tako, ako ne i više, zbog borbenosti. Vojskovođe na čijoj su se strani borili cijenili su ih i rabili za dubinska izviđanja, brze napade, udare u bokove i u odsudnim periodima borbi, obično kada su ostale snage ”zapele”. Vojskovođe suprotne strane su ih željeli imati pod svojim zapovjedništvom. Tako je bilo i s Francuzima koji sami nisu imali nešto slično. Zato su radili sve da ove konjanike privuku na svoju stranu. Od prebjega, zarobljenika i na druge načine skupljenih lakih konjanika formirali su prve vlastite postrojbe lake konjice kojima su, obzirom na nacionalni sastav i podrijetlo konjanika, dali ime Cravates (starofrancuski naziv za Hrvate). Ovakve postrojbe se prvi put spominju 1632. godine. Vremenom se broj ovih postrojbi povećavao, pa se 1643. godine spominju četiri pukovnije Hrvata u francuskoj službi.
.
I nakon potpisivanja Westfalskog mira čime je tridesetogodišnji rat okončan, Francuzi su u svojim oružanim snagama zadržali lako konjaništvo sve do Francuskih revolucionarnih ratova, koncem osamnaestog stoljeća. Sve to vrijeme ove su postrojbe nosile ime hrvatskih, a jedna je pukovnija ove grane konjaništva postala 1667. godine kraljevskom, što bi danas rekli gardijskom, pod nazivom 8. pukovnija kraljevskih Hrvata (8. Régiment Royal des Cravates).
.
Ovjenčani vojničkom slavom, vremenom i popularnošću, bili su i svojevrsni uzor, a njihova marama koju su nosili oko vrata vezanu čvorom sličnim onome kojim se vezuje današnja kravata postala je neizostavni modni detalj. Kako se taj detalj nosio ‘alla Cravates’ najprije u francuskom, a poslije u njemačkom i talijanskom, pa i u nekim drugim kontinentalnim europskim jezicima, počeo se nazivati kravatom.
.
Obnovljanje vojne tradicije i turističke atrakcije koja promovira Hrvatsku kao domovinu kravate prigoda je, ali i izazov za foto esej o ovom atraktivnom ceremonijalu.
.
Vladimir Superina
.

No comments yet.