ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Vesna Prica – izložba fotografija iz fudusa Galerije Prica

16.05.2014.

U ponedjeljak, 19. svibnja, u 20 sati, u samoborskoj Galeriji Prica, otvara se izložba fotografija Vesne Price, iz fundusa Galerije Prica. Izložba ostaje otvorena do 29. lipnja.

Vesna Prica - izložba fotografija iz fudusa Galerije Prica
 
Tihe istarske gradiće, ostavljene barke, raznolike motive vezane uz more i mnoge druge vizure zabilježila je Vesna Prica fotografskim aparatom tijekom više od dva desetljeća umjetničkog rada. Iako je za cijelog života bila samozatajna to se nipošto ne može reći za njeno umjetničko izražavanje.

Vesnino stvaralaštvo bilo je izuzetno plodno, što potvrđuje i bogata ostavština donacije Zlatka Price Gradu Samoboru iz 2002. godine u kojoj se osim njegovih slika nalaze i brojne crno bijele fotografije njegove kćeri Vesne Prica. Oni koji su je poznavali sigurno bi u čudu zastali shvativši da je prošlo već osamnaest godina od njene prerane smrti i vremena kada je snimila svoj zadnji ciklus fotografija ‘Izbjeglice’.

Vesna Prica nam otkriva svoj osobni pogled na svijet i fotografiju kojom se bavi kroz pomalo romantične i melankolične oči jedne žene. Školovanjem kod majstora fotografije Toše Dabca i Frana Vodopivca stvorila je čvrstu bazu za svoj daljnji rad. Nakon školovanja sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinju se nizati njeni rani radovi snimljeni u idili seoskog doma u Mirnovcu, mjestu pokraj Samobora koji je sam po sebi izuzetno slikovit.

Ciklusom fotografija ‘Samoborski staklari’, Vesna Prica zauvijek je sačuvala tada poznatu karakteristiku Samobora snimivši sve čari i muke tog zahtjevnog posla. Fotografirajući radnike uz vruće peći, njihovu ustrajnost u koncentraciji rada kako bi stvorili prekrasan predmet poznat kao ‘samoborski kristal’-sačuvala je dio bogate samoborske tradicije koja, na žalost, nestaje. Danas njene fotografije promatramo uz dodanu vrijednost i perspektivu koju one nose za razliku od vremena kada su snimljene. Jer mnogo od onoga što je Vesna Prica zabilježila danas više ne postoji, otišlo je u prošlost pa sada te fotografije, osim umjetničke vrijednosti, nose i sjećanje koje govori o staklarima i prošlosti Samobora koja na ovaj način zauvijek ostaje živa.

U ciklusu fotografija ‘Portreti’ imala je veliku čast, ali i težak zadatak družiti se s mnogim velikanima jugoslavenske kulturne scene koji su dolazili njenom ocu i okom kamere uhvatiti njihov karakter koji su rijetko pokazivali, tek u svojim umjetničkim stvaranjima. Samo je jedan umjetnik svojim očima mogao prikazati pravu prirodu drugog umjetnika sa sjetom prepoznavanja i razumijevanja.

Sljedećim ciklusom ‘Trave i cvijeće’ Vesna nam na svoj najprirodniji način izražavanja kroz fotografije, dozvoljava uvid u svoj unutarnji razvoj i razmišljanja. U novom ciklusu bavi se prirodom gdje ne stavlja naglasak na cjelovite kompozicije već se koncentrira na detalje, bliskim kadrovima promatra teksturu svake latice i travke koju snima čime nam govori o dubokoj introspekciji sebe i svog bića.

Osamdesete godine nose sasvim drugačiju priču u Vesnin život. To je ciklus ‘Amerika’ kojim otkriva vizure visokih hladnih nebodera i neprirodnih perspektiva s kojima se susrela. Kao kontrast, istovremeno stvara dijametralno suprotni ciklus ‘Tarskih laguna’ kojim bilježi jedno tada pomalo usnulo ribarsko mjesto, tihe istarske gradiće, ribare i ostavljene barke. Krajem života, devedesetih godina, radi već spomenuti ciklus ‘Izbjeglice’ kada se druži sa ljudima prispjelim iz Slavonije.

Jednom je Grgo Gamulin rekao ‘Izložba je kao i knjiga: otvorena unutrašnjost čovjeka’, a Vesna Prica – vjerna pratiteljica svog oca, samozatajna fotografkinja predala nam se potpuno kroz svoje stvaralaštvo. Za Vesnu Pricu fotografija je bila sreća i način komunikacije, stoga su svi pozvani da putem fotografije razgovaraju sa njom.

Nikolina Šimunović

Vesna Prica (1947. – 1996.)
Vesna Prica, kćer jedinica akademskog slikara Zlatka Price i Zdenke Reiser, rođena je u Zagrebu 1947. godine. Od najranijeg djetinjstva živjela je između Zagreba, Samobora i stare kuće Reiserovih u Mirnovcu. Njeno profesionalno usavršavanje 1970. godine odvija se pod mentorstvom doajena hrvatske fotografije Toše Dabca, a zanatsko iskustvo obogaćuje radom u Fotolaboratoriju u Stuttgartu, a 1971. godine radi u atelijeru Frana Vodopivca, jednog od najznačajnijih hrvatskih snimatelja i fotografa.

Usporedno s traganjima za osobnim izrazom u umjetničkoj fotografiji, Vesna se bavi i profesionalnom fotografijom. Njeni najraniji umjetnički motivi intimističke su naravi, emocionalne i ugođajne bilješke kojih se izvorište nalazi u poetskom prostoru djetinjstva, u obitelji i u Samoboru. Na prvoj samostalnoj izložbi, u Studiju Galerije Forum u Zagrebu 1973. godine, predstavlja ciklus Staklari samoborski (1972.). Kroz tek nešto više od dva desetljeća nizat će se i pretapati Vesnini ciklusi fotografija: Portreti (1973. – 79.), Trave i cvijeće (1975.), Amerika (1980.), Lagune Tarske vale (1988.), Izbjeglice (1993.) Ciklus fotografija iz Tara čini protutežu Samoboru – njenom najranijem kontemplativnom fotografskom prostoru i izvorištu.

Izlagala je na petnaest samostalnih izložbi, retrospektivni prikaz njena petnaestogodišnjeg stvaralaštva održan je 1993. godine u Néprajzi Múzeumu u Pečuhu, a zadnju samostalnu izložbu ima u Poreču 1995. godine u Galeriji Narodnog sveučilišta. Prerana je smrt 1996. godine osujetila njen daljnji umjetnički put. U Samoboru gdje je živjela većinu života 2002. otvorena je Galerija Zlatko i Vesna Prica, gdje se nalazi zbirka njezinih fotografija.

No comments yet.