ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Tony Mamic – Simbioza

29.11.2010.

Pozivamo Vas na otvaranje izložbe fotografija ‘Simbioza’ autora Tonyja Mamica u četvrtak, 02. prosinca 2010. u 19 sati u Galeriji Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 15. prosinca 2010.
.
Tony Mamic - Simbioza
.
Nebo u svim prijelazima dana, arhitektura, kontrasti tvrdih kamenih zidova i mekih sjena… voda i vertikale drveća, svjetlost na biljkama, vodi, magli i zraku koji spajaju dvije horizontalne linije kompozicije… Apsolutna čistoća prizora.
.
Možda pomnije promatrače opusa Tonyja Mamica neće iznenaditi ako ga trenutačno povežemo s američkom školom fotografije tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća i tradicijom fotografije Alfreda Stieglitza, Edwarda Steichena, Ansela Adamsa ili fotografija krajolika Harryja Callahana. Savršena kompozicija kadra, savršeno odabran motiv, crna, bijela i svi međutonovi sive… a opet, bez imalo krutosti, tehnički hladne fotografije, praznoga savršenstva koje nas ne pokreće. Daleko od realističkoga prikazivanja odabranih motiva, još dalje od standardnoga, zanatski efektna dokumentiranja mijena svjetla i sunca na urbanim konfiguracijama ili u prirodi, Tony Mamic stvara fotografije koje plijene jednostavnom i zaokruženom ljepotom prizora.
.
Možda je, naime, neusporedivo lakše izdvojiti radove ovog fotografa po onome što oni nisu i koje su zamke fotografskog zanata uspješno izbjegnute. To nisu ni visoko estetizirane, artificijelno savršeno dorađene fotografije koje pretendiraju da promatrača ostave bez daha, ali istovremeno emaniraju visoku razinu estetskog i emotivnog naboja. One su, upravo po čistoći i kontemplaciji, na tragu tradicije već spomenute tzv. američke škole fotografije, koja na snimkama hvata bezvremenost motiva i prizora, izvan svake kategorije stila i trenda – da se pomaknemo nešto geografski dalje od domaće tradicije i prethodnika s kojima bismo ovog talentiranog fotografa mogli povezati (Oto Hohnjec, Nenad Gattin, Pero Vranković, Josip Klarica).
.
Ne bježeći od duhovne i metafizičke komponente uhvaćenog motiva, Tony Mamic postiže je s lakoćom upravo stoga što a priori ne teži pretencioznosti, niti sebe percipira kao osobu koja aktivno mijenja prizor. On ga fotografskim aparatom tek osluškuje: osjeća drveće koje diše i proteže grane prema nebu, razumije volju prirode da se sakrije iza tako divne sumaglice ili intimno začahuri maglom pred nepoznatim došljakom, i zna da su sjene tu na Mediteranu drukčije nego na sjeveru Europe.
.
A u tako čistom, mirnom i istodobno kompleksno nabijenom prizoru ljudi gotovo da i ne treba, jer oni u kadar unose drugu energiju. Oni nas, za razliku od prirode, ostavljaju nedorečenima, unose vlastiti nemir i kaos u dijalog prirode i fotografa. Upravo zbog tako zrelih umjetničkih postavki, fotografije Tonyja Mamica sadrže ono nešto što privlači naše oko u moru drugih stotina fotografskih prizora: jednostavnost koja nije prazna, rafinirana, suptilna crno-bijela estetika koja nije kičasta ili umjetnički kalkulantska.

.
Iva Körbler
.
Tony Mamic rođen je 1971. u Zagrebu. Fotografijom se bavi već dvadesetak godina. Dosad je izlagao na nekoliko skupnih izložbi. Fotografije su mu objavljene na nekoliko naslovnica knjiga te u više časopisa.
.
www.tonycro.com
.

  1. Čestitke na izložbi :) bravo majstore!

    Komentar by Valentina — studeni 29, 2010 @ 3:00 pm

  2. Dragi Toni, čestitke na prvoj samostalnoj izložbi u nizu!
    Više nego zasluženo :)

    Komentar by Maša Rogi Bizjak — studeni 30, 2010 @ 9:40 pm

  3. Iskrene čestitke…nadam se da će izložba biti dobro posječena…nažalost nisam u to vrijeme u hr…ovo je šteta propustiti..

    Komentar by Željko — prosinac 2, 2010 @ 5:50 pm