ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

SUSAK – Sraz kultura na pješčanom otoku

01.04.2010.

Susak je jedini pješčani otok na Mediteranu, koji je osim po svom geomorfološkom fenomenu poznat i kao iseljenički otok. Ovo je priča o hrvatskom otoku s najvećim utjecajem američke kulture, o velikim generacijskim razlikama i njihovom zajedništvu.

.

.
Najveća kolonija susačkih iseljenika, njih oko 3000, nalazi se u New Jerseyu. Svojom jakom međusobnom povezanošću, nakon napuštanja Suska, formirali su drugi otok u svojoj novoj domovini. Iako čvrsto povezani oko svoje baze, susačkog kluba, dobro su se integrirali u američki način života, pa se spoj te dvije kulture osjeća svako ljeto kad “Amerikanci” preplave Susak. U žamoru svih svjetskih jezika, što se u te vruće dane mogu čuti na otoku, najglasniji je engleski. Mladi “Amerikanci” rijetko pričaju hrvatski jezik, osim dijalekta, ali i u njemu ima sve više engleskih riječi.
.
Velike su razlike u samo tri generacije. Stare žene još uvijek nose svakodnevnu narodnu nošnju, njihovi sinovi, “pravi emigranti”, uz poker najviše vole whisky i cigare, dok unuke, rođene Amerikanke, razmišljaju na engleskom, a unucima je nacionalni sport nogomet, i to američki. Čak je i Kamižot, svečana susačka narodna nošnja, evoluirala. U duge zimske dane bake šivaju nošnje za unuke i dječje lutke. Taj spoj tradicije i hobija odličan je način održavanja tradicionalnih vrijednosti. Još se uvijek u susačkim kućama mogu naći male, bucmaste lutke kakvima se, početkom 80-ih, igrala i moja sestra. Takve lutke su, u skladu s vremenom iz kojeg potječu, obučene u nošnju veselih i zagasitih boja. Danas sav materijal, boje, pa čak i lutke dolaze iz Amerike.
.
Pod utjecajem svjetskih modnih trendova, koji nam nameću mršavice kao ideal ljepote na početku 21. stoljeća, barbika i “crna Naomi” nose Kamižote, prve mini suknje na svijetu, kako to s ponosom naglašavaju Sušćanke. Boje su danas žarkije, fluorescentnije, veselije i na granici kiča.
.
Sve je počelo prvih godina iza 2. svj. rata kad je na otoku živjelo 1600 stanovnika. Tada je radila tvornica za preradu ribe i vinski podrum. Muškarci su tih godina bili prisiljeni odlaziti na radne akcije i napuštati svoje obitelji i vinograde po nekoliko mjeseci pod parolom: “Nema odmora dok traje obnova”. Nakon zatvaranja tvornice i vinskog podruma, krenuli su prvi čamci prema Italiji. Sretniji su naletjeli na talijanske ribarice, dok su neki preveslali 60-ak milja Jadrana do druge obale.
.
U prvom razdoblju emigriralo je 400-500 Sušćana. Kasnijih godina ‘emigriralo’ se s pasošem. “Preko veze, od Udbe, nabavio sam pasoš na dvije sedmice” priča Bruno, koji je završio sjemenište u Pazinu “…bila je ‘66-a. Otišao sam turistički u Trst i ostao. Znao sam da se neću vratiti, a znali su i ‘oni’. Pustili su me…”
.
Bruno je proveo dva mjeseca u izbjegličkom logoru u Trstu i četiri mjeseca u logoru u Latini, južno od Rima, dok nije stiglo garantno pismo od strica iz Amerike. U Americi je završio večernju školu, te se specijalizirao kao kompjutorski operater u vrijeme kad su kompjutori bili veličine sobe. U ‘80-ima, Bruno, a koju godinu kasnije i njegov prijatelj iz iste generacije sa otoka, dobili su glavne zgoditke na američkom lotu.
.
Picinići, Mirkovići, Škrivanići, Busanići, Morini, Listeri, Tarabokije i Matesići živeći u New Jerseyu usadili su svojoj djeci ljubav prema otoku Susku. Iako oni svako ljeto rado dođu na otok, ipak su oni Amerikanci i Amerika im pruža bolji prosperitet. Rijetki su oni koji će se, od te djece sa dvije domovine, vratiti na Susak. Obzirom da je 2003 godine na Susku, u osam razreda osnovne škole, bilo samo 12 učenika i budućnost otoka ostaje neizvjesna…
.
.
O autoru
Goran Matošević je rođen u Zadru 1975. Fotografijom se profesionalno bavi od 1999. Surađivao je sa redakcijama Zadarskog Lista, National Geographica (Hrvatska), Geo (Hrvatska), Meridijani, Globus i Vjesnik. Trenutno predaje fotografiju u Informatičkom učilištu Algebra i radi kao slobodni fotograf.
.
Kontakt: gmatosevic@yahoo.it

  1. Meni se ovo sviđa. Možete li objaviti i sliku autora? Pozdrav

    Komentar by Žana Snje — travanj 21, 2010 @ 11:48 am

  2. Jako dobro, uzivao sam.

    Komentar by Dag — lipanj 16, 2010 @ 3:09 pm

  3. ova me priča obogatila. pohvaljujem autora :)

    Komentar by Oliver Bešić — listopad 30, 2010 @ 1:14 pm

  4. Jako dobra reportaža. Obogatila i mene..

    Komentar by Ivica Ivčević — studeni 4, 2010 @ 11:18 am

  5. predivno opisan naš otok ,ali fotografije ne mogu da iskoristim za slikanje uljem na platnu, trazim ih stalno po internetu kao pejzazne fot.otoka Suska.
    pozdrav od Đurđice iz zagreba!

    Komentar by Đurđica — studeni 7, 2010 @ 7:53 pm