ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Siniša Glogoški – Dom

15.09.2014.

U utorak, 16. rujna, s početkom u 20 sati, u zagrebačkoj Greti, otvara se izložba fotografija Siniše Glogoškog pod nazivom ‘Dom’.

Siniša Glogoški - Dom
 
Recentni ciklus umjetničke fotografije Siniše Glogoškog usko je vezan i proizlazi iz egzistencijalizma kao jedne od ključnih tema moderne i suvremene umjetnosti. Sartreova teza da je čovjek odgovoran kako za sebe tako i za ljude koji ga okružuju poprima živi oblik u fragmentiranim kadrovima Glogoškovog ciklusa. Referirajući se na sve aspekte krize bivanja poput prolaznosti, smrti, krivnje, krhkosti bića, odgovornosti, kompromisa, autentičnosti, subjektivnosti, otuđenosti i slobode, umjetnik navedeno individualizira i problematizira u okviru medija fotografije. Za egzistencijalizam postoji samo realnost djelovanja, čovjek postoji u onoj mjeri u kojoj je njegova sposobnost realizacije ekvivalentna vlastitim djelima. Biti heroj ili kukavica čin je vlastite odluke.

Propitkujemo li dovoljno vlastite mogućnosti? Mora li svaka radnja gotovo u pravilu biti uvjetovana ranijim subjektivnim iskustvom? Sve to osnovna je ideja prikazanih izložaka. Glogoški često i namjerno bira teme s kojima nema životnih poveznica. Ciklus ‘Dom’ direktno progovara o samoj tematici izložbe – univerzalnom osjećaju pripadnosti, prikazanom kroz vizualne i auditivne sekvence života posvojiteljskih i udomiteljskih obitelji.

Umjetnik pritom medij fotografije upotrebljava u svrhu zrcaljenja i prikazivanja onog nevidljivog golim okom. Fotografski aparat instrument je unutarnjeg prikaza pojedinca, pogled u zrcalo. Teške priče pronalaze se u oštro rezanim kadrovima jakog kontrasta čiji je cilj vezivanje pogleda uz bitno, primjerice uz krupni kadar koljena afričke djevojčice Naomi. Koljena su podsjetnik ostavljene prošlosti, duboki ožiljak potisnutog života. Podsjetnik su također i na priče koje nas okružuju, a koje ne primjećujemo zbog zaokupljenosti vlastitim zadanim okvirom. Svaka od ispričanih priča je zasebna, a opet ista. Fotografski kadrovi namjerno nepretenciozno reproduciraju audiozapise tvoreći jedinstvenu kompoziciju izložbe pri čemu je promatraču dana sloboda subjektivnog doživljaja cjeline. Sloboda nosi odgovornost, a egzistencija je dobra ukoliko je stvarna.

Loreta Gudelj Barać

No comments yet.