ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Robert Marnika – Fragmenti jednog sjećanja

23.09.2010.

U četvrtak, 23. rujna, u 20 sati, u Gradskoj loži Zadar, otvara se izložba ‘Fragmenti jednog sjećanja’, autora Roberta Marnike. Fotografije se mogu razgledati do 16. listopada.
.
Robert Marnika - Fragmenti jednog sjećanja
.
vrijeme: 23.9.2010. – 16.10.2010.20,00
mjesto: Zadar; Gradskoj loža, Narodni trg
organizator: Narodni muzej Zadar
url: http://www.robertmarnika.com
.
‘Najveća vrijednost ove fotografove, kako ju je sam nazvao, ‘analize vlastitog sjećanja’, je u pobuđenoj empatiji pred prizorom koji se nekako čini poznatim, bliskim, ničijim i svačijim, jednim ‘općim mjestom’ pojedinca, dakle u personalizaciji rata kao osobne traume i, paradoksalno, nostalgije. Ono što ove slike rata, pogotovu u fotografijama s intervencijom obrađenima u laboratoriju gotovo do granice nestajanja, čini nostalgičnim predmetom sjećanja, sadržano je u naglašavanju (obrađivanju) snimke kao predmeta nestalnog, blijedog, okrznutog materijalnim propadanjem, jednom riječju u njegovoj estetizaciji.
.
Dakle, izložena takvom tretmanu, slika postaje neponovljivim unikatom koji propada, stari i nestaje kao zaseban evokativni predmet a ne samo jedna serijski umnoživa i optičko-mehanički zadana fotografija. Pritom se u tim kemijski obrađenim fotografijama događa ono što najviše podsjeća na protok vremena, na svesravnjujuće osipanje materijalnog, od kojega nam ostaju jače osvijetljeni ili slabo vidljivi tragovi, uspomene koje odnosi neumitnost propadanja. Zato nam te fotografije baš kao i sudbine ljudi i predmeta na njima odišu elegičnošću prolaznosti, uspomenom zapisanom na komadu fotoosjetljivog papira, koja će nestati u potpunosti kada se i taj blijedi trag vidljivog ospe u prah.
.
Rat koji je došao iznenada, kako ga opisuje Marnika, jednog jutra s buđenjem kao udaljena a onda, iz dana u dan, sve bliža grmljavina, u tren je od onoga što je do jučer bila kuća, automobil, dućan, kavana, čovjek, stvorio ruševinu, zgarište, smrt. No Marnika nije od onih fotografa koji se ne bi znao othrvati reporterski nezajažljivoj sklonosti za tragediju, strasti za prizore užasa i razaranja. Naprotiv, nije mu do prihvaćanja rata kao stanja iz kojega je ishlapilo sve što čini ljudsku intimu i u kojemu nestaje sve što nije napad i obrana, ratna autarkija, utapanje u grupu, gdje se opstanak zajednice stavlja ispred prava pojedinca na život. Marnika ne dozvoljava da se svijest vrati na niži stupanj u kojemu će ostati sam rat i njegovi pragmatični razlozi. Zato su njegove fotografije u određenom smislu antiratne za onaj dio stvarnosti pojedinca koji je živio i ‘prije rata’ i koji, nakon njegova okončanja, nastavlja gdje je stao u mirnodopsko vrijeme. Kao da baš hoće pokazati da i u jednom i u drugom slučaju, u ratu i miru, ostaje pojedinac sa svim svojim posebnostima, nerijetko uz vojnika u odori fotografira istoga u obiteljskom krugu.
.
Tako je i s zgradama, ulicama, trgovima. Pored zdanja pogođenih granatom tu je i njihova zaliječena slika obnove nakon rata. U dijelu grada gdje je tijekom rata fotografirao iskrivljeni metal ograde ili izgoreni kostur automobila, sada pokazuje isto mjesto kao mirnodopsku sliku ‘zaboravljenog rata’. I dok nas je rat uvjeravao da se prema životu moramo odnositi kao prema neprijatelju, zanemarujući i vlastiti poklonjen domovini u opasnosti, Marnika kao da neprekidno kroz foto-sjećanje osnažuje privatnost, istiće osobni pogled, lista stare obiteljske albume i postavlja ih u blizinu njihova najvećeg neprijatelja: ratnog pustošenja i zatiranja memorije. Antropolog E. Morin jednom je napisao da je jedina utjeha ratniku da ubije neprijatelja, da mu se osveti za moguću smrt. Kod Marnike neprijatelj je vidljiv tek po rezultatima svoje destrukcije a ne po fizionomiji, ali to je gotov čin, kad se strast napada i obrane smirila, a tužni ostaci razaranja ostaju kao uspomene. No tu je odmah druga fotografija istog motiva s koje su tragovi rata nestali a mirnodopska se kolotečina vratila u svoje uobičajeno stanje….’
.
Vinko Srhoj
.

No comments yet.