ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Poznata imena finalista festivala Rovinj Photodays

22.05.2012.

Petu godinu zaredom, u organizaciji fotografskog festivala Rovinj Photodays nagrađuje se suvremeno fotografsko stvaralaštvo i autori čiji su radovi odabrani godišnjim natječajem u deset službenih kategorija. Na natječaj, raspisan početkom godine, pristiglo je ukupno 8500 fotografija. Nominirane za godišnje nagrade, njih troje u svakoj kategoriji, birao je i ove godine međunarodni žiri u čijem su radu sudjelovali uspješni inozemni kustosi i stručnjaci za fotografiju, a koje je predvodio predsjednik žirija, istaknuti hrvatski fotograf s njujorškom adresom Hrvoje Slovenc.

Poznata imena finalista festivala Rovinj Photodays



‘Ocjenjivačkom sudu bila je izuzetna čast dobiti na u uvid trenutno stanje u suvremenoj hrvatskoj fotorafiji’ – izjavio je ovom prilikom Slovenc, dodavši kako su odabrani radovi koji su na harmoničan način objedinili fotografsku formu i umjetnički koncept.

Očekivano, najveći odaziv autora bio je u kategoriji portret, ali među najbolje plasiranima tu su se ipak našli Dalibor Talajić (Rovinj), Siniša Glogoški (Varaždin), Tjaša Kalkan (Zagreb). Jednako popularna bila je arhitektura s nominiranima Bojanom Mrđenovićem (Zagreb), Draganom Đerfijem (Beli Manastir), Mirom Stanić (Rijeka) te kategorija pejzaž u kojoj su se najboljima pokazali autori Borko Vukosav (Zagreb), Mario Pućić (Rijeka), Petra Slobodnjak (Bjelovar).

U kategoriji moda, uz autora Tonija Lujića (Ilok), pojavljuju se dva poznata imena u kontekstu natječaja i finalista dosadašnjih Photodaysa, a to su Bruna Kazinoti (Split) i dvojac Romano Decker i Dejan Kutić (Zagreb).

Među nominiranim autorima, u kategoriji publikacije nalaze se Sara Perović (Pula), Darko Gorenak (Varaždin), Stanko Abadžić (Zagreb), u kategoriji primjenjene fotografije Ivan Kelava (Zagreb), Tomislav Može (Zagreb) i Vjekoslav Skledar (Zagreb). Dokumentarnu fotografiju zastupaju Dragan Matić (Zagreb), Krešimir Zadravec (Zagreb) te Mario Topić (Zagreb). Troje autora odabrano je i u kategoriji akt/tijelo, Isabella Bubola (Ližnjan), Petra Mrša (Zagreb), Tea Gabud (Zagreb), a među osamdesetak prijvljenih umjetničkih koncepata najboljima su ocjenjene fotografije Hassana Abdelghanija (Pula), Sandre Vitaljić (Zagreb) i Maše Bajc (Bjelovar).

Radovi svih finalista bit će uvršteni u stalni fundus Muzeja za umjetnost i obrt te premijerno predstavljeni izložbom u sklopu završnice festivala, od 1. lipnja u Rovinju, gdje će pobjednicima biti uručena priznanja i novčane nagrade.
Također, posebna priznanja za svoj dugogodišnji rad i stvaralaštvo bit će uručena fotografima Virgiliju Giuricinu i Abdulahu Seferoviću, a nagrada za Životno djelo ove godine odlazi istaknutom autoru Mladenu Tudoru.
U sklopu završnice festivala održat će se niz radionica, stručnih predavanja, izložbi domaćih i svjetskih majstora fotografije, a festivalu će nazočiti i ministrica kulture, prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić.

Izvješće o izvršenom žiriranju Rovinj Photodays 2012.

Piše: Hrvoje Slovenc, predsjednik žirija

PRIJAVE
Na ovogodišnji natječaj Rovinj Photodays 2012 prijavljeno je ukupno 8500 fotografija, što je više od prošle godine.

OCJENJIVAČKI SUD
Ocjenjivački sud u sastavu Karen Irvine (kustosica i zamjenica direktora čikaškog muzeja suvremene fotografije), Soraja Helac (članica vijeća za kupnju umjetnina u njujorškom muzeju Solomon R. Guggenheim), Sergio Bessa (kustos u muzeju za umjetnost u Bronxu), Andreana Scanderbeg (potpredsjednica udruge švicarskih profesionalnih fotografa) i Hrvoje Slovenc (predsjednik), imao je izuzetno težak i odgovoran zadatak odabrati finaliste i pobjednike u 10 službenih katgorija.

IZLOŽBE RADOVA FINALISTA
Svi će finalisti biti uključeni u skupnu izložbu koja će premijerno biti predstavljena na festivalu fotografije Rovinj Photodays 1. lipnja, a kasnije, osim u Muzeju za umjetnost i obrt, u još nekoliko institucija u Hrvatskoj. Iz tog smo razloga prilikom odabira finalista bili svjesni načina na koji će radovi međusobno funkcionirati. Pobjednike po kategorijama očekuju i novčane nagrade. Konačno, rad pobjednika u kategoriji Umjetnički koncept, bit će predstavljen samostalnom izložbom u rujnu, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

ŽIRIRANJE
Samo je žiriranje teklo u nekoliko etapa. U prvoj je predsjednik žirija, Hrvoje Slovenc, pregledao sve pristigle radove i napravio preliminarnu selekciju unutar svake kategorije, uvrštavajući u nju maksimalno proširen izbor pojedinačnih fotografija i serija fotografija koje su potom predstavljene ostalim članovima žirija. U slijedećih nekoliko faza, svi članovi su sastavili listu od oko 10 najboljih radova u svakoj kategoriji. Zajedničkim uvidom i skupljanjem potom pojedinačnih ocjena, ušlo se u završnu fazu žiriranja.
Sergio Bessa, Soraja Helac i Hrvoje Slovenc održali su maratonsku dvodnevnu raspravu tijekom koje je donesena odluka o finalistima i pobjednicima.

Tijekom svih etapa žiriranja, ocjenjivački sud je pozitivno reagirao na radove koji su na harmoničan način objedinili fotografsku formu i umjetnički koncept. Ovdje bih napomenuo da koncept nipošto ne znači ilustraciju određene ideje.
Umjetnički koncept je kompleksan pojam koji se može objasniti i kao stav umjetnika prema odabranom subjektu, bila to bočica parfema, portret beskućnika ili napuštena zgrada.
U danasnje vrijeme kada je već gotovo sve već zarobljeno u obliku fotografije, taj je stav (koncept) potreban da nam prikaže sve ono što mislimo da znamo i poznajemo na svjež i iznenađujući način.

Vjerujem da je odabirom neutralnog ocjenjivačkog suda koji nije upoznat sa hrvatskim umjetnicima, te način na koji je ocjenjivanje održano, rezultiralo selekcijom finalnih i pobjedničkih fotografija koje prezentiraju ono najbolje sto trenutno nudi hrvatska fotografija.

ODABIR PO KATEGORIJAMA

PUBLIKACIJE
U kategoriji publikacije, finalistima su prolašeni dvomjesečnik “aTree”, urednice Sare Perović, te knjige fotografa Darka Gorenjaka i Stanka Abadžića.
“aTree” je besplatni dvomjesečnik malog formata, zine, koji promiče mlade neafirmirane umjenike iz svijeta analogne fotografije. Svaki je primjerak printan na papiru A3 formata, i presavijanjem umanjen na konačnu veličinu od A6. Sara Perović je kustosica i urednica publikacije.
U knjizi “Istina jednog vremena”, Darko Gorenjak predstavlja impresivan opus fotografija nastalih za vrijeme domovinskog rata, fokusirajuci se na varaždinsko područje i zapadnu Slavoniju.
Knjiga Stanka Abadžica “Zagreb – skice za portret grada”, zapravo je kolekcija 151 fotografije koja prikazuje javni zivot Zagrepčana. Radovi su nastali u razdoblju od 2003. do 2011. godine.

Ocjenjivački sud pohvaljuje i sljedeće autore:

  • Zaneto Paulin, za brošuru koja je popratila Artum, Prvi Umaski salon i izložbu radova umaških umjetnika;
  • Petar Trinajstić koji je fotografijama popratio narodne priče u knjizi Troligi;
  • te Željko Koprolčec za svoju knjigu reklamnih fotografija.
  • PRIMJENJENA FOTOGRAFIJA
    Kategorija Primijenjena fotografija namjenjena je profesionalnim fotografima čiji su radovi nastali po narudžbi.
    Finalisti u ovoj kategoriji su: Ivan Kelava za fotografiju namjenjenu za 12. Mediteran Film Festivalu, Tomislav Može za fotografiju korištenu za potrebe kapmanje T-HT, te Vjekoslav Skledar za seriju portreta kolumnista Jutarnjeg Lista.
    Svi radovi finalista pokazuju zavidnu razinu fotografskog umjeća.

    Ocjenjivacki sud također pohvaljuje radove fotografkinje Marine Filipović.

    MODA
    U kategoriji modne fotografije, finalistima su proglaseni, u kontekstu festivala i dosadašnjih natječaja, već poznati fotografi Romano Decker & Dejan Kutić, te Bruna Kazinoti. Trećem finalistu, Toniju Lujiću, ovo je prva nominacija.
    Bruna Kazinoti nastavlja u svom prepoznatljivom stilu fotografirati mušku urbanu modu. Njezini modeli su nekonvencionalni, često fotografirani s leđa u zanimljivoj kombinaciji studijskih portreta i portreta na lokaciji.
    Tim Decker & Kutic odjeva model u stilizirane odjevne forme i fotografira, prekrasno osvjetljenog, ispred crne pozadine. Iako su fotografije snimane u studiju, ovaj fotografski tim uspio je u svakoj fotografiji snimiti moment koji aktivira potencijalno vrlo statičnu scenu.
    Toni Lujić, svojm portretima “kraljeva” hoda na samom rubu kiča. Međutim, u svakoj fotografiji Lujic uspjeva snimiti ključni moment, bilo u pogledu, položaju usana i ruku, izrazu lica ili oblačku dima, koji cijelu seriju ipak uzdiže u poseban estetski doživljaj.

    Ocjenjivački sud želio bi pohvaliti i radove dvaju autora: Katje Kremenić i Sanje Bistričić.

    ARHITEKTURA
    U kategoriji Arhitektura, proglašeni su finalisti Bojan Mrđenović, Dragan Djefri i Mira Stanić.
    Bojan Mrđenović, inače prošlogodišnji finalist u kategoriji Pejzaž, svojom serijom fotografija prikazuje prostore propalog trgovačkog poduzeća “Budućnost”.
    Fotografijama (snimanima u stilu bračnog para Becher) nije cilj uloviti trenutak, već prikazati proces koji povezuje proslošt i sadašnjost.
    Napuštene zgrade nekadašnjeg simbola prosperiteta parkračke i lipičke regije, ovim fotografijama postaju metafora za gospodarsko i društveno propadanje.
    Dragan Djefri svojim crno-bijelim fotografijama moderne arhitekture, pretvara trodimenzionalni prostor u plošnu apstrakciju, u kojoj promatrač gubi gotovo svaki osjećaj za prostor. Ono što je odvojilo ovu seriju od mnogih koje su na slican nacin obrađivale temu, je Draganova savršena izvedba.
    Mira Stanic kao kulisu svojih fotografija koristi zgrade koje su izgrađene 1962. i koje ove godine postaju pedesetgodišnjakinje. Medju odabranim zgradama nalaze se, kako poznata djela relevantnih hrvatskih arhitekata, tako i gotovo anonimne građevine, najčešće proizašle iz procesa ubrzane tipske (stano)gradnje. Svojim, vrlo pažljivo odabranim scenama, u kojima zgrada nije postavljena u poziciju izdvojenog objekta, Mira vrlo sofisticirano prikazuje arhitekturu kao poprište banalnih situacija sa slučajnim protagonistima.

    Ocjenjivački sud pohvaljuje rad Ane Mihalić.

    DOKUMENTARNA FOTOGRAFIJA
    Prilikom odabira finalista u kategoriji Dokumentarne fotografije, ocjenjivački sud uzeo je u obzir i temu kojom su se fotografi bavili. Bilo je važno da je tema relevantna za vrijeme u kojem živimo.
    Finalistima su proglašeni Dragan Matić, Krešimir Zadravec i Mario Topić.
    Dragan Matic fotografirao je vježbe specijalnih postrojba policije i vojske. Njegovi prikazi iz konteksta izoliranih momenata neodoljivo podsjecaju na kazalište, čak i ples. Koreografija originalno agresivnih momenata tim načinom prikaza postaje iznenađujuće lijepa i poetična.
    Fotografije Kresimira Zadravca neodoljivo podsjećaju na rad Garryja Winogranda. Lakoća kojom Zadravec opisuje svakodnevnicu građana grada Zagreba, dodatno je zakomplicirana brojnim simbolima: mrlja na kaputu prolaznika, ogledalom izobličena ljudska figura, silueta muškarca, obavijest o nestaloj djevojci…
    Svi ti simboli indirektno opisuju trenutnu ekonomsku i društvenu situaciju u Hrvatskoj.
    Mario Topćc svojim dokumentarnim projektom otvara vrata doma mladog gay para. U vremenu kada se ponovno otvara rasprava o promjeni Obiteljskog zakona, teško je vjerojati da bi ikakav zakon mogao stajati na putu odluci dvoje odraslih osoba da ozakone svoju vezu. Mariove fotografije su intimne, nježne, iskrene i nadasve relevantne.

    U ovoj kategoriji, ocjenjivački sud odlučuje pohvaliti rad četvorice umjetnika: Nikola Predović, Marko Prpić, Goran Jović i Kornelio Mamić.

    PEJZAŽ
    U kategoriji Pejzaž, finalisti su Borko Vukosav, Mario Pućić i Petra Slobodnjak.
    Borko Vukosav, ujedno jedan od pošlogodisnjih dobitnika nagrade za mlade autore, u svojoj novoj seriji diptiha stavlja u dijalog dvije fotografije snimane na prijelazu iz urbanog u ruralni prostor. S jedne strane, arhitektura jedva izviruje glavu iz bršljem obraslog krajolika, dok s druge strane odbačeni kućanski predmeti, poput skulptura dominiraju prirodom.
    Mario Pućić za temu svojih fotografija odabrao je jedan od najčešćih motiva u povijesti fotografije – pogled kroz prozor. Međutim, umjesto žitnih polja i maglovitih livada, kroz Pućićeve prozore prisiljeni smo gledati ne toliko konvencionalno lijepe viste. Zapravo, ono što bi u mnogim sličnim fotografijama bio subjekt fotografije, u njegovima je, djelomično ili potpuno, zaklonjeno zgradama. Osim toga, interesantan je kontrast između mračne i prazne unutrašnjosti doma, i kaotičnog urbanog pejzaža.
    Pristup pejzažu potpuno je drugačiji u radu Petre Slobodnjak. Prošlogodišnja finalistica u kategoriji Akt/tijelo, u svojim se fotografijama igra sa percepcijom veličine vodenih valova. Na prvi pogled, oni izgledaju ogromni, prijeteći, poput planina kako se pjene ispod olujno-sivog neba. Dojam postaje još jači ako se nekoliko fotografija postavi u niz. Medjutim, Petra ne fotografira spomenute valove/planine, već male, pitome slapove. Ta je trasformacija subjekta izdvojila Petru među mnogim sličnim pokušajima pristiglima na ovogodišnji natječaj.

    U kategoriji Pejzaž, ocjenjivački sud pohvaljuje radove Davida Jakelića i Jagode Mihanovic Miličić.

    PORTRETI
    U kategoriji portreti, finalistima su proglaseni Dalibor Talajić, Sinisa Glogoški i Tjaša Kalkan.
    Dalibor Talajić ušao je u finale svojim portretima beskućnika u Torontu. U stilu Sally Mann, Talajić fotografira detalje ljudskih lica. Snimajući sa sporijom brzinom ekspozicije i nedefiniranim fokusom, ocito je da Daliboru nije primaran prikaz identiteta fotografiranih osoba, već mu je važna gledateljeva emotivna reakcija. Njegove fotografije su sirove, emotivne, i zanimljive forme.
    Sinisa Glogoški, svoj je fotografski aparat usmjerio prema specifičnoj lokaciji – izlaznim vratima jedne institucije u Moskvi. Iako nismo sigurni tko su ti ljudi i gdje se nalaze, pažljivim odabirom momenata Siniša stvara psihološki profil osoba koje promatra. Zanimljiva je dualnost izmedju optimizma (izlazak iz zatvorenog u otvoreno, tranzit, simbolično se otvaraju vrata novoga) i pesimizma (izraz lica).
    Tjaša Kalkan i prosle je godine zasluzila mjesto u finalu u ovoj kategoriji. Ono sto je Tjašine diptihe otvojilo od ostalih je promišljena kombinacija dvije vrste portreta: interijer/exterijer i osoba. Osim formalne povezanosti izmedju dvije fotografije, očita je i konceptualna povezanost. U Tjašinim diptisima jedna fotografija obogaćuje drugu i daje joj novi smisao.

    U ovoj kateoriji, žiri pohvaljuje rad Jelene Popić.

    AKT/TIJELO
    U kategoriji akt/tijelo finalisti su Isabella Bubola, Petra Mrša i Tea Gabud.
    Dvostruke exspozicije Isabelle Bubule, zanimljive su ne samo po svojoj formi, već i po brojnim načinima na koji mogu biti interpretirane. Jedni od prvih fotografa koji su koristili spomenutu tehniku dvotruke ekspozicije su fotografi duhova iz 1870-ih. Nastale nakon gradjanskog rata u Americi i Napoleonovih ratova sa Prusijom u Europi, one istovremeno simboliziraju gubitak (voljene osobe) i nadu (da je ta osoba jos uvijek s nama). Slična se dualnost moze procitati i u Isabellinim radovima.
    Petra Mrša, jedna od prošlogodišnjih nagrađenih mladih autora, a u svojim redovima u ovoj kategoriji, prikazuje anonimno tijelo koje je poput organske tvari sraslo sa prikazanim interijerima doma. Njegovi udovi izviru iza kompjutera poput žica ili paukovih nogu; njegova je kralježnica izražena poput okvira vrata i stapa se sa stolicom na kojoj sjedi.
    Radovi Tee Gabud u suštoj su suprotnosti s Petrinim fotografijama. Iako jednako anonimno, ovdje je tijelo prikazano kroz energične fotografije seksualnog čina. Koristeći dugu ekspoziciju, koja čini se postaje Tein prepoznatljivi stil, Tea gledateljima prikazuje spomenutu radnju bez trunke vurgalnosti. Dapače, zbog gotovo amaterskog tehničkog pristupa, gubi se bilo kakva povezanost sa negativnim konotacijama koje eksplicitne fotografije seksualnog odnosa mogu nositi. Gledatelj ima osjećaj da je svjedokom čina koji je produkt strasti, mladosti i naivnosti, u najboljem smislu te riječi.

    MLADI AUTORI
    Ovogodišnji finalisti u kategoriji mladih autora istaknuli su se količinom i kvalitetom prijavljenih radova. Svi finalisti ušli su u uži izbor u više od jedne kategorije, i žiriju su se nametnuli kao perspektivni umjetnici sa snažnim porivom za eksperimentiranje. Prilikom odabira tri mlada umjetnika, članovima ocjenjivačkog suda, jedini je kriterij bila kvaliteta prijavljenih radova. Prošlogodišnje i ovogodišnje nominacije u ostalim kategorijama nisu utjecale na konačnu odluku. Ocjenjivački sud je posebnim priznanjem za mlade umjetnike odlučio nagraditi Sinisu Glogoškog, Petru Mršu i Tjašu Kalkan.
    Sinisa Glogoški ove se godine istaknuo radom u kategorijama Portreti i Dokumentarna fotografija. U seriji fotografija “Evenki”, Sinisa zabilježava svakodnevni život jedne obitelji na sjeveru Rusije. Njegova ambicija, koja ga šalje na fotografske ekskurzije u razne dijelove svijeta, obećava uspješni nastavak njegove umjetničke karijere.
    Petra Mrša je prošle godine već nagrađena u istoj kateoriji. Ove se godine istaknula u kategorijama Akt/tijelo i Dokumentarna fotografija. Petrini triptisi bilježe banalnu svakodnevicu i najuspješniji su kada prikazana radnja nije do kraja definirana. Svojim pristupom i izvedbom podsjećaju na domicilnu varijantu Paul Grahamovih uličnih scena.
    Poput Sinise Glogoškog, Tjaša Kalkan ove je godine ušla u uži izbor u kategorijama Portreti i Dokumentarna fotografija. U dokumentarnoj seriji “Skvot”, Tjaša nam približava svakodnevni život skupine mladih ljudi koji žive u praznim i zapuštenim prostorima. Tjašin je pristup temi vrlo fizički, s čestim promjenama kutova gledanja, i izvrsnim osjećajem za fotografski dizajn.

    UMJETNIČKI KONCEPT
    Ove su godine u kategoriji umjetnicki koncept prijavljene 72 serije fotografija, od kojih je13 ušlo u uži izbor. Visoka razina kvalitete, te velika raznolikost tema i pristupa, još je jednom pokazala da je ova kategorija jedna od najzahtjevnijih i najnezahvalnijih za ocjenjivanje. Na kraju, finalistima su prolašeni Hassan Abdelghani, Maša Bajc i Sandra Vitaljić.

    Hassan Abdelghani, inspiriran novelom “Nevidljivi gradovi” talijanskog autora Itala Calvina, stvara seriju fotografija “Sa distance” za koju posjećuje grobove u Puli i nekoliko ostalih gradova i ponovno fotografira portrete preminulih. U portretima pokojnika, Hassan prepoznaje “grad živih koji diše u gradu mrtvih” i obrnuto, “grad mrtvih koji pulsira u gradu živih.” Tako u “trogodišnjoj djevojčici u svečanoj bijeloj haljini položenoj na odar širom otvorenih ukočenih očiju (nadodanih naknadno u atellieru najboljeg gradskog fotografa), prepoznaje pokojnu sestru svoje bake koju nikada nisu stigli fotografirati za njena kratka života pa je ova fotografija njene neživosti bila jedino što je njegovu porodicu podsjećalo i držalo u vezi sa tužnim malim životom kojeg se gotovo nitko više nije niti sjećao.”

    Poput suvremenog Williama Egglestona, Maša za seriju “Imaginarijum” stvara kolekciju slika snimanih pomoću mobitela. Nastale dokumentarne fotografije Maša zatim isprepliće s mislima u obliku tekstualnih intervencija, te ih spaja u diptihe i triptihe. Završne fotografije dobivaju novi kontekst i ne mogu se povezati sa sjećanjem na određeno mjesto i dogđaj, već su dio kostruirane memorije umjetnika.

    Sandra Vitaljić u svojoj seriji fotografija “Voljena” propituje “ljubavne odnose te destruktivne osjećaje koji mogu nastati iz idealiziranog osjećaja ljubavi”. Naime, Sandra fotografira izolirane dijelove tijela žena, žrtava ubojstava u partnerskim vezama. Njezin je interes fokusiran na one dijelove tijela koji su nekoc budili ljubavne i erotske osjećaje (lice, grudi…) i na kojma se nalazi ozljeda koja je dovela do smrti žene/djevojke. Sada dijelovi tijela koji su nekoc bili odgovorni za stvaranje ljubavne veze, postaju mjesto njezine završne destrukcije.

    Ocjenjivački sud bi želio pohvaliti rad Maxa Juhasza, Tomislava Možea.

    Na kraju, želio bih zahvaliti svim fotografima koji su poslali svoje radove na ovogodišnji natječaj Rovinj Photodays. Ocjenjivačkom sudu bila je izuzetna čast dobiti na u uvid trenutno stanje u suvremenoj hrvatskoj fotorafiji.

    Najuspješnijim umjetnicima, pobjednicima natječaja po kategorijama, bit će dodjeljene nagrade tijekom završne manifestacije, u subotu, u hotelu Lone, 2. lipnja u Rovinju.

    No comments yet.