ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Pejzažna kuharica – Duga ekspozicija u pejzažnoj fotografiji (I)

05.02.2013.

Predstavljamo novu seriju članaka posvećenu pejzažnoj fotografiji, pod naslovom “Pejzažna kuharica” iz pera i kroz objektive članova Fotoklub Čakovec. Pisati ćemo o tehnikama, o načinima promišljanja, davati savjete kuda otići i što fotografirati te nadamo se još mnogo toga u vremenu koje dolazi. Krećemo s jednom popularnom tehnikom i načinom razmišljanja u pejzažnoj fotografiji.
Pejzažna kuharica - Duga ekspozicija u pejzažnoj fotografiji (I)
 
Duga ekspozicija u pejzažnoj fotografiji

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja na fotografski medij u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju. No, kako su pejzaži često relativno statični, fotografi se na različite načine dovijaju da pejzažne fotografije budu dinamičnije. Osim tri dimenzije koje nam dobra fotografija pejzaža može dočarati, dodajemo i četvrtu, vrijeme. Zbog toga će se često koristiti duga eskpozicija, iako možda za trenutne svjetlosne uvjete nije potrebna. No, produžavanjem ekspozicije fotograf će nam dočarati kretanje oblaka po nebu, neprestano razbijanje valova o obalu ili pak vjetar iznad žitnih polja za vrijeme ljetne oluje.

U ovom članku usredotočit ću se na uporabu ND filtra, odnosno filtra neutralne gustoće i ponajviše na različite primjere uporabe istih da bi se dobile umjetničke pejzažne fotografije. Također, pod dugom ekspozicijom smatram ekspoziciju trajanja od 10 sekundi i više. Primjerima takve fotografije bit će posvećene dvije trećine članka, dok ćete o samoj tehnici čitati odmah nakon uvoda.

Neutralna gustoća (eng. neutral density) znači da filtar propušta svjetlo bez da mu mijenja boje, no za određeni faktor smanjuje količinu svjetla koje kroz njega prolazi. Filtri mogu biti navojni ili pak pločice koje se montiraju na za to predviđene držače. Obično su u faktorima 2, 4, 6 što će reći da smanjuju količinu svjetla koja kroz njih prolazi za jedan, dva ili tri koraka blende. Također ima i ekstremnijih primjera na koje ću se više fokusirati, a koji smanjuju količinu svjetla za 6 ili čak 10 koraka blende! Tako će se, koristeći potonje, ekspozicija za sunčanog dana sa npr. 1/250 sec produžiti na čak desetak i više sekundi.

Odabir ND filtara za ultraširoke objekive: 10 – 24 mm na manjem (crop) ili 14 – 24 mm na senzoru pune veličine (full frame)

Ako kupujete navojni filtar, treba pripaziti da je dizajniran za ultraširoke objektive (obično će pisati SLIM) jer će vam u protivnome na naširem kraju objektiv uloviti rubove filtra i dobit ćete vinjetu. Ovakvi filtri obično su u cijenovnom rangu od stotinjak eura. Na E-bayu ćete često naći višestruko jeftinije primjerke. Isplati li ih se kupiti? Ti filtri će često stvarno smanjivati prolazak svjetla za onaj faktor za koji su i deklarirani, no promjenit će i boje na fotografiji. Ukoliko ćete uglavnom raditi crno-bijele fotografije, onda se možda i isplati zezati s njima, ukoliko pak želite realno prenijeti boje, bolje ih je izbjegavati. Jer, ušteda novaca neće uštedjeti vrijeme koje ćete provesti pred računalom prepravljajući boje na fotografijama. Također, treba pripaziti da su stvarno “mršave” verzije tj. da im debljina metalnog okvira nije prevelika.


Ukoliko kupujete pločice također trebate paziti na njihovu veličinu. Najmanje odmah zaboravite. Najmanja veličina koju za ove objektive možete koristiti je 84 x 84 mm (ovisno o prozivođaču). No, tada ćete moći koristiti samo jedan filtar, tj. pločicu iz držača filtra koji će biti ili prilagođen za široki kut ili pak ručno modificirati onaj klasični da vam opet ne bi ulazio u u rubove kadra. Tako da je od pločica preporučljivo krenuti od većih, veličine 100×100 mm koje su naravno skuplje, ali omogućuju vam više slobode u korištenju različitih filtara. Cijena pločica naravno ovisi o faktoru smanjenja propusnosti, veličini pločice i naravno proizvođaču.

Što odabrati, navojne ili pločice?

Teško je decidirano reći: “Jedan sistem je bolji od drugog.” Često je odabir baziran na dostupnosti samog filtra a ne na nekim drugim razlozima. Koristeći prilagodne prstene i jedan i drugi sistem možete koristiti na više objektiva, no kad treba koristiti više filtara odjednom, dojma sam da je sistem s pločicama nešto bolji. Naime, navojni filtar ćete vjerojatno kupiti u točno onom promjeru koja odgovara vašem objektivu (to je obično 77mm), no kako kod pejzaža često imamo veliki kontrast između neba i zemlje vjerojatno ćete poželjeti koristiti i nekakav gradacijski ND filtar koji će u 99 % slučajeva bili pločica. Tada imate opciju da na navojni filtar dodate držač pločastih filtara čime ćete smanjiti vidni kut (cca sa 10 na 15mm (manjem (crop) senzoru)), ili pak da vaš filtar jednostavno rukama držite ispred onog kojeg ste već stavili na objektiv što će vam omogućiti da ostanete na najširem dijelu vašeg objektiva, no stvorit će nove probleme. Iako je držanje gradualnih ND filtara rukom ispred objektiva metoda koju često koristim, nisu svi spremni to raditi sa filtrima koji su koštali nekoliko stotina kuna.


Kupite li najmanji sistem pločica koji vam može poslužiti na vašem širokokutnom objektivu opet ste prisiljeni imati samo jedan filtar montiran na objektiv želite li fotografirati na najširem dijelu objektiva. Procedura za korištenje dodatnog GND filtra u tom slučaju je ista kao i s navojnim filterom, žrtvovati nešto širine ili pak držati dodatni filtar rukom. No, jedna stvar ide u prilog pločastim filterima, njihova lakoća stavljanja odnosno micanja filtra ispred objektiva. Naime, ako koristite filtar koji ima veliki faktor skidanja svjetla često će vam se desiti da vam aparat neće moći fokusirati. Pretpostavljam da je lako zamisliti da je lakše malo povući pločicu u stranu nego skidati pa ponovno stavljati navojni filtar za svaku ekspoziciju.

Treba napomenuti da se kod pločastih filtara ponekad javljaju problemi refleksija kad se sunce nalazi pod određenim kutem prema objektivu. Kod pločastih filtara često sam ručno morao stvarati sjenu da ne bi došlo do refleksije koja se manifestira kao svjetle sjene na fotografiji, odnosno može se desiti da vidite slova koja su ugravirana na vaš objektiv.

Koliko svjetla “skinuti”?
Dakle, uzeti li filtar koji smanjuje količinu svjetla za 10, 6 ili 3 koraka blende?

10x – Ono što sam primjetio koristeći ovaj filtar jest da je nekad ekspozicija jednostavno preduga. Pogotovo ako je nemiran, vjetroviti dan kad oblaci brzo jure nebom ili pak kad vam valovi valjaju sve živo i neživo.

Prikaz smanjivanja propuštanja svjetla B&W 110 filtra. (10 blendi).

6x – u tom slučaju je korisno imati srednji koji skida 6 koraka i prema tome ekspozicija vam može biti gotovo polovina one sa nepropusnijim filterom. Dakle, ako vam je s 10x filterom na f8 i ISO 100 ekspozicija bila recimo 90 sekundi, s ovim filterom će biti možda oko 40 sekundi.

3x – iako vam se ovo možda čini preslabim, ujutro i uvečer baš će ovo biti filtar koji ćete koristiti, omogućit će vam ekspoziciju koja traje trećinu vremena onog najjačeg, a ako poželite ipak produžiti ekpoziciju, lako možete pritvoriti blendu sa f8 na recimo f16 i tako efektivno udvostručiti dužinu ekspozicije.

Nekakvu generalnu preporuku kojeg odabrati ne mogu dati. Najjednostavnije je reći: uzeti sve ove filtre i koristiti ih ovisno o situaciji. Koji god da uzmete, aparatom i objektivom možete dobiti efekt onog ispod ili iznad. Možda je za početak pametno uzeti onaj srednji pa simulirati 3x tako da povećate ISO vrijednost, a simulirati 10x tako da smanjite ISO vrijednost a istovremeno smanjite otvor blende. Dakle, na vama je da se sami odlučite što i kako želite pa prema tome da odaberete filtar koji ćete dobaviti.

Alternative
Iako u biti nije alternativa, ali s obzirom da je dosta specifičan, Vario ND filtar ovdje stavljam pod alternativu. Naime, radi se o filtru koji se relativno nedavno pojavio i koji omogućava odabir količine svjetla koje ćemo propustiti kroz njega. Obično smanjuju količinu svjetlosti koja kroz njih prolazi u rasponu od 2 do 8 blendi. Pojavili su se već i vario ND filtri s ekstremnijim izborom od 8 do 14 koraka blende.

Prednost ovakvog filtra odmah je očita; osim što imamo veći odabir koliko svjetla nećemo propustiti do senzora, ne treba ga skidati s objektiva da bi kadrirali i fokusirali, te nam mjenja više različitih filtara. No, kao i uvijek u životu, nije baš sve tako kako na prvi pogled izgleda.

Naime, kako se u biti radi o dva polarizacijska fitra u jednom, imamo nekoliko problema. Prvi je relativna debljina ovih filtera. Tvrtka Singh-Ray navodi kako je njihov filtar debljine 10,5 mm i to u varijanti za širokokutne objektive. Za usporedbu, B&W 110 filtar koji koristim u prikazanim fotografijama debljine je samo 4mm. Dakle, koristeći taj filtar nećete moći ići šire od otprilike 15mm na malim senzorima, a 20ak mm na velikim.

Također, na najvećim faktorima zatamnjenja, zbog načina na koji ovi filtri rade, doći će do stvaranja zatamnjenja po rubovima kadra, u približnom obliku slova X. Na ovoj poveznici možete vidjeti test dva takva filtra.

Druga alternativa, značajno jeftinija, no nesavršena iz nekih drugih razloga jest korištenje stakla koji se koristi na maskama za zavarivanje. Njihova prednost je naravno cijena i laka dobavljivost. Ima ih u različitim gradacijama, tj. različito tamnih i možete ih kupiti svugdje gdje se prodaju alati po cijeni od nekoliko desetaka kuna. Za isto tako malo novaca možete si složiti nekakav sistem sa kojim ćete ga staviti ispred vašeg objektiva.

Ako ste pomislili da je ovo presavršeno riješenje, u pravu ste. Naime, fotografije koje ćete dobiti uporabom ovog filtra bit će jako zelene sa jako prigušenim ostalim bojama. Iako se to donekle dade ispraviti u programu za obradu fotografija, boje nikad neće biti savršene. S druge strane ukoliko ćete fotografije raditi kao crno-bijele, onda to i nije toliki nedostatak i moći ćete kreirati zanimljive crno-bijele pejzaže. Kod ove alternative također treba podsjetiti da se lako dobijaju neželjene refleksije ako nam je sunce ili neki drugi jaki izvor svjetla pod određenim kutem prema objektivu. No, za razliku od prethodne alternative ovu bih preporučio onima koji su skloni eksperimentu, jer za relativno male novce možete postići dugu eskpoziciju uz prije navedene nedostatke.

Isti kadar, automatske postavke balansa bijele. Lijevo je fotografija nastala B&W 110 filtrom, a desno korištenjem stakla za zavarivanje

Dobro, nabavili ste filtar. Što vam još treba?
Tronožac i daljinski okidač. Dok ćete bez okidača možda ponekad i moći, bez kvalitetnog tronožca nećete. Kakav tronožac odabrati, tema je za neki drugi članak, no mora biti čvrst i stabilan tako da vam vjetar, voda ili nešto treće ne bi tresli aparat za vrijeme duge ekspozicije. Sitno kratkotrajno potresanje na dugoj ekspoziciji nećete primjetiti ali konstantno potresanje ćete itekako vidjeti. Što se daljinskog okidača tiče, većina aparata ne dozvoljava ekpozicije duže 30 sekundi (bulb) bez žičanog ili bežičnog daljinskog, tako da će vam jedan svejedno trebati za ekspozicije duže od 30 sekundi. Čest je slučaj da s ovakvim filtrima ekspozicija traje i (znatno) duže od minute. Dobro je imati i dodatne baterije jer duge ekspozicije (pogotovo ako je hladno) mogu relativno brzo iscrpiti bateriju.

Mjerenje svjetla.
Na mojem aparatu, mjerenje svjetla radi s filtrom pred objektivom, no vrijednosti koje daju su u pravilu tri do pet puta kraće nego što u stvari treba. Nekakav generalni recept je uzeti ekpoziciju od 30 sekundi pri recimo f8 na ISO 100 i prema njoj procijeniti kolika nam ekspozicija treba. Neki će pak staviti na ISO1600, staviti ekspoziciju prema onome što im aparat izmjeri i nakon toga smanjiti ISO vrijednost i proporcionalno produžiti ekspoziciju. Ukoliko imate vanjski svjetlomer, možete koristiti njega i sami izračunati potrebnu ekspoziciju.

Fokusiranje
Iako će aparat često uspjeti izoštriti s tako tamnim filtrom ispred objektiva, vi ipak nećete najbolje vidjeti kadar, tako da je procedura koje se ja držim: fokusirati prije nego što stavim filtar, zaključati fokus, staviti filtar na objektiv, podesiti brzinu zatvarača i nakon toga okinuti. Iz ove procedure možete vidjeti zašto su filtri koje je lakše maknuti ispred objektiva nešto poželjniji.

Ili, možete totalno izbaciti autofokus iz jednadžbe, tako da ručno postavite fokus na hiperfokalnu duljinu pa tako eliminirate uključivanje pa isključivanje autofokusa.

Upad svjetla
Neki fotografi primjetili su da im za vrijeme ekspozicije probija svjetlo kroz tražilo fotoaparata. Ukoliko i vi primijetite da imate nekakve čudne mrlje ili pruge, to je vjerojatno izvor istih. Izbjeći ćete ih tako da tražilo pokrijete nečim tamnim, ili pak poklopcem za tražilo koji možda imate ili možete kupiti.

Također se kod pločastih filtara može desiti da vam kroz držač sa strane upada svjetlo i radi refleksiju koja se vidi na fotografiji, u tom slučaju iskoristite crnu izolir traku da bi eliminirali upad svjetla.

U idućem nastavku, bavit ćemo se estetikom duge ekspozicije u pejzažnoj fotografiji.

Tekst i fotografije preuzete sa stranice: Duga ekspozicija u pejzažnoj fotografiji (I)

Autor ovog članka je:
Filip LučinFilip Lučin Zaljubljenik u fotografiju, pejzažnu posebno. Voljan dijeliti znanje koje posjeduje.
Član je fotokluba Čakovec od samih početaka. Tajnik kluba već nekoliko godina. Također je jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad je sudjelovao u više skupnih izložaba.

No comments yet.