ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Odlučujući trenutak u fotografiji

18.06.2013.

Prilikom pripreme izložbe Zagrebačkim ulicama i njenog petog predstavljanja u galeriji CroArt foto kluba u Gajevoj 25 u Zagrebu, gdje ju se trenutno može pogledati, nametnulo se u razgovoru pitanje odabira pravog trenutka u fotografiji. Pravi trenutak čini razliku između dobre i manje dobre fotografije.
Piše Vesna Špoljar

Vesna Špoljar - Odlučujući trenutak u fotografiji
 

Fotografija ima moć da zaustavi neprestan tijek života i dovede elemente gibanja u ravnotežu. Ona hvata stvari koje nestaju i časom pritiska okidača, prizor je u realnosti već nestao, sadašnjost se pretvorila u prošlost ili, bolje je reći, vječnost. Velika je moć fotografije da sačuva život, događaj, scenu koja se ničim više ne može vratiti.

Pripremajući ovu izložbu, razgovarala sam sa svim autorima o tome što je za njih bio taj čarobni odlučujući trenutak da snime svoje fotografije, pa vam ovdje prenosim njihove odgovore uz neke fotografije koje su predstavili na ovoj izložbi.

Krešimir Mehičić, dobitnik prestižne nagrade Tošo Dabac za 2012. godinu, predstavio se kolekcijom fotografija-panorama. Uz odabir pravoga trernutka, ističe važnost vještog korištenja tehničkih mogućnosti fotoaparata koje omogućuju da se taj trenutak po potrebi skrati ili produži. Navodi kao primjer svoju fotografiju na kojoj se automobil produžio, a tramvaj skratio i izgleda poput uspinjače. Mnogi su se posjetitelji sa zanimanjem zaustavili pored ove fotografije, želeći od autora saznati kako ju je uspio snimiti. © Krešimir Mehičić
© Krešimir Mehičić

 

Neda Rački, EFIAP/b, u zadanom prostoru gradova koje fotografira, uočava zanimljive elemente, i u svojoj mašti predviđa njihovu interakciju sa ljudima, te je spremna strpljivo čekati pojavu zanimljivih osoba koje se uklapaju u njenu ideju, te snimiti željenu fotografiju ili jednostavno krenuti dalje u potragu za novom idejom ili novom situacijom. Fotografija dvoje starijih ljudi, na kojoj muškarac nosi torbu ženi koja se oteženo kreće, rezultat je uočavanja dobrog motiva i čekanja trenutka koji će joj također dati mogućnost za dobru kompoziciju, lišenu svih nepotrebnih elemenata.U svom bogatom umjetničkom opusu ima mnogo fotografija nagrađivanih diljem svijeta. Ističe ushićenost kao emociju koja prevladava svakim odlaskom u grad u društvu svoga fotoaparata. © Neda Rački
© Neda Rački

 

Zvonko Radičanin, EFIAP/b, navodi nekoliko odlučujućih trenutaka, za koje misli da su presudni u njegovom fotografskom radu. Za primjer navodi svoje fotografije snježnoga Zagreba, kojima se predstavlja na ovoj izložbi. Odlučujući je trnutak napustiti toplu sobu i krenuti fotografirati po mećavi i hladnoći. Zvonko predlaže da fotografirati idete sami, a ne sa svojim najboljim prijateljem, jer bi u tom slučaju mogli imati mnogo sličnih fotografija. Nadalje, nameće se pitanje da li ostati i čekati kada uočite zanimljiv kadar ili biti stalno u pokretu. Zvonko priznaje da ga strpljenje vrlo brzo napušta i da mu je draže biti u pokretu. Također, pri odabiru pravoga trenutka ne misli puno o pravilima fotografije, nego se oslanja na svoj osjećaj. Obično snimi niz fotografija nekoga prizora, npr. ljudi u pokretu i kasnije odabire najbolji snimak. Pri odabiru ističe važnost savjeta osobe koja razumije fotografiju i njegov rad. © Zvonko Radičanin
©Zvonko Radičanin

 

Grafiti na zidu. Lik čovjeka, pogrbljen, na leđima se ističe ključ za navijanje. Ispred njega kanta za smeće. Davor Curić, AFIAP, okom je iskusnog lovca na gradske prizore uočio dolazak čovjeka sa velikom torbom koji se naginje prema kanti za smeće i pruža ravnotežu liku sa crteža na zidu. Odabir pravoga trenutka i talenat za njegovo pronalaženje, karakteristka je Davorova umjetničkoga rada. Ova je fotografija mnogo puta izložena i nagrađena. Svoju je fotografsku vještinu brusio na prizorima iz svijeta priprode, no ne napuštajući potpuno te motive, okrenuo se uličnoj fotografiji kao umjetničkom izričaju, s jedne strane, i reportažnoj fotografiji u svojstvu Pixsellova vanjskog suradnika, s druge strane. © Davor Curić
© Davor Curić

 

Jadranko Markoč pokazuje svoj smisao za šalu pronalaskom elemenata na grafita, reklama i izloga i kombinirajući ih sa slučajnim prolaznicima i situacijama. Grafiti ” Never look back” sa jedne od njegovih fotografija u postavi ove izložbe dočekao je prizor koji mu je Jadranko, pažljivo promišljajući fotografiju, namijenio. Svojim se fotografijama otkriva kao pažljiv i strpljiv promatrač. © Jadranko Markoč
© Jadranko Markoč

 

Željko Novaković navodi kako mu je najdraže snimati ljude u njihovom okruženju. Očekuje zanimljive prizore, te osim uobičajenih gradskih šetnji, rado snima događaje poput ludovanja maturanata ili utrku dama u štiklama. Promišljajući i predviđajući mogući slijed događaja, pritišće okidač u času u kojem štikla puca ili žena pada. Spreman je uhvatiti tračke humora, koje posvuda vidi, i time nam još jednom otkriva kako svoj vedar duh , tako i svoje fotografsko umijeće hvatanja pravoga trenutka. Valja reći i to da njegove fotografije nisu samo snimci realnosti, već su istodobno informacija i dokumenat, ali i osobna inerpretacija. © Željko Novaković
© Željko Novaković

 

Za mene najveći izazov predstavlja fotografirati ljude. Fotografiram ih ili iz neposredne blizine ili ih nastojim “uloviti” teleobjektivom. Za mene je pravi trenutak uloviti poseban pokret, izražaj lica, emociju ili zanimljivu interakciju ljudi sa prostorom. Za smimanje emocije na licu osobe smatram potrebnim da je snimana osoba potpuno nesvjesna moga prisustva u svojstvu fotografa. Kao primjer navodim svoju fotografiju uličnoga glazbenika na čijem sam licu i pogledu prepoznala sjetu. Na engleskome jeziku kaže se take a photo, a sam glagol take podrazumijeva uzeti nešto od nekoga. Čim osoba koja je fotografirana spazi fotografa, svjesno ili nesvjesno, ona zaustavlja uzimanje tog spontanog trenutka. © Vesna Špoljar
© Vesna Špoljar

 
Vesna Špoljar
 

No comments yet.