ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Nova imena – izložba fotografija radova studenata ADU

06.06.2011.

U srijedu, 8. lipnja, u 19 sati, u Galeriji ULUPUH otvara se izložba fotografija, radova studenata Akademije dramske umjetnosti pod nazivom ‘Nova imena’. Ova već tradicionalna godišnja izložba organizira se od 2005. godine, a predstaviti će radove studenata dodiplomskog i diplomskog studija snimanja nastale tijekom nastave protekle akademske godine. Mentorstvo i ove godine, kao i likovni postav izložbe potpisuju Sandra Vitaljić, Jelena Blagović i Darije Petković. Izložba je otvorena do 23. lipnja.
.
Nova imena - izložba fotografija radova studenata ADU
.
Studenti prve godine izlažu radove, koji su rezultat usvajanja osnovnih znanja o fotografiji, ovladavanja same tehnike i fotokemijskog procesa te upoznavanja sa žanrovima, fotografijom kao dokumentom i elementima likovnog jezika kao što su oblik, forma, kompozicija, ritam… Izbor je u dogovoru sa studentima izvršio Darije Petković, prepuštajući im, kao dio nastavnog procesa, odluku konačnog izbora, omogućujući im pritom da već na početku visokoškolskog obrazovanja stvaraju kritički odnos prema vlastitom radu. Antonio Pozojević bavio se fotoreportažom. U okviru slobodne teme Ema Giunio je u formi fotoeseja istraživala kolodvore kao mjesta dolazaka i odlazaka, sastanaka i rastanaka, Dino Šertović se bavio zaustavljenim pokretom i fotografirao skejtere u skoku, dok je Dario Belić portretirao grafitere, pripadnike subkulture koja se i sama bavi vizualnim istraživanjem, u njihovom prirodnom okruženju. Nikola Šerventić i Maja Jokić izlažu fotografije – vježbe atmosfere, Nikola istražuje odnose svjetla i sjene, kao i grafizama površine, dok Maja eksperimentira s dugom ekspozicijom.
.
Izbor fotografija studenata viših godina izvršile su Sandra Vitaljić i Jelena Blagović u dogovoru s autorima. U okviru nekoliko zadanih i slobodne teme studentski je zadatak stvaranje fotografskih serija, koje su u najvećem slučaju na izložbi tako i predstavljene.
.
Većina studenata druge godine dodiplomskog studija izlaže fotografije u kojima se bavi različitim temama kroz prikaz ljudskog lica i tijela. Snimajući seriju mladih lica prelivenih jestivom supstancom, arhetipskim simbolom propadanja, Ivana Marinić Kragić tako osim vizualno atraktivnih portreta stvara i jasan memento mori. Nives Milješić odlučuje se fotografirati crvenokose ljude, sukobljavajući njihov specifični inkarnat s neutralnim pozadinama i hladnim svjetlom. Dario Matić višestrukim ekspozicijama ponavlja isti model. Damian Nenadić nastavlja sa svojim, zagrebačkoj publici već poznatim istraživanjem odnosa čovjeka i prirode. Igor Ilić ispituje mogućnost kontinuirane priče u fotografiji izlažući seriju diptiha – portreta, koje po sistemu domina povezuje po jedan element koji se ponavlja iz jedne fotografije u sljedeću u nizu. Tematski se izdvaja Tomislav Sutlar, koji je u okviru slobodne teme u noćnoj atmosferi snimio osamljene predjele Zaprešića, grada u kojem i sam živi.
.
Studenti treće godine preddiplomskog studija, kao i studenti prve godine novoosnovanog diplomskog studija fotografije, pokazuju izuzetnu raznolikost u tretiranju zadanih tema. Pejzažima, bilo konkretnim ili imaginarnim, predstavio se veći broj studenata.
.
Bojan Mrđenović bavi se suvremenom hrvatskom stvarnošću. Na način nove topografike snima zgradu propale tvornice Budućnost. Samim odnosom imena tvornice i njezinog derutnog stanja u zapuštenom okolišu zauzima jasan kritički stav. Borko Vukosav snima rubne predjele Zagreba, detektirajući zatečeno stanje na mjestima javljanja elemenata već gradskog urbanizma i njegovog utjecaja na još divlje pejzaže. Davor Konjikušić snima posljedice izlijevanja toksičnog mulja iz tvornice aluminija u Mađarskoj. Nastaju dojmljivi pejzaži, izuzetno bogatog kolorita, koji ukazuju na ekološku katastrofu. Vjekoslav Skledar objedinjuje dvije fotografije naslovom Brda dobrih želja. Sam motiv brda, inače jasnog simbola želje za približavanjem višem – suncu ili bogu, na snimljenim je prizorima dio gradilišta spreman da postane gradivnim materijalom nečije budućnosti. Simbolika rada još je više pojačana naslovom. Gašper Milkovič Biloslav niže fotografije fragmenata ljudskog tijela obilježenog ožiljcima. Nastala kompozicija poništava svoj polazni referent i transformira ga u svojevrsni apstraktni pejzaž.
U formi triptiha Smiljka Guštak izlaže portrete triju generacija žena u jednoj obitelji. Odijevajući ih u isti odjevni predmet i smještajući u isti, privatni okoliš, nastoji stvoriti dojam povezanosti. Serijom diptiha-aktova nazvanom Unutarnje na vanjskom Petra Mrša propituje mogućnosti prevođenja emocija i psihičkih stanja u tjelesni izraz. Žanrom akta predstavlja se i Neven Petrović, koji intimistički snima svoju djevojku u hotelskoj sobi.
.
Prošle akademske godine na zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti upisana je i prva generacija u diplomski Studij snimanja – usmjerenje fotografija.
Marko Miščević jedini izlaže apstraktnu fotografiju u pravom smislu. Snimajući u pokretu dugom ekspozicijom pomno odabrane pejzaže, postiže pravilne linije boja čime se poigrava s percepcijom gledatelja i njegovom mogućnosti prepoznavanja polaznog motiva. Siniša Glogoški u zimskom pejzažu portretira muškarca, kojeg je sreo prilikom putovanja po Rusiji. Tomislav Može portretira svoje prijatelje iz mladosti, danas očigledno društvene marginalce, stilom bliskim stranicama modnih magazina. Dojam pojačava samim naslovom serije Bili jednom ratnici aluzijom na istoimeni novozelandski film, koji se bavi obiteljskom tragedijom i problemima s alkoholom, siromaštvom i nasiljem. Ana Mihalić predstavlja se serijom zagrebačkih dvorišta. Koncentrirajući se na dinamiku tekstura na zidovima kuća, kroz likovnu igru pokazuje detalje inače zaklonjene pogledu. Karakterom svojih radova izdvaja se Luka Kedžo. Direktno se oslanjajući na poetiku Željka Jermana i likovne postupke Mladena Stilinovića, radi kolaže, kojima propituje značenje same fotografije, ali i vlastite društvene i umjetničke pozicije.
.
Izložbi su se pridružila i dvojica studenata druge godine diplomskog studija Snimanja, iako je njihov primarni interes filmsko i TV snimanje. Dvije fotografije Pavela Posavca povezuju anonimni koraci na nekom nedefiniranom kolniku. Pavel se pritom poigrava simbolikom crvene boje, koja na dva prizora poprima različita značenja. Filip Tot bira prostor jasno determiniran značenjem. Snima područje bivše vojarne u Osijeku, no sam motiv ne definira izgled fotografija. Filipovi smireni zimski prizori prvenstveno su estetske cjeline bez jasnih znakova o prošlom vremenu.
.
Radovi predstavljeni na izložbi Nova imena rezultat su cjelogodišnjeg studentskog rada i uglavnom su dio znatno većih serija. No već i manji uvid u taj rad, koji omogućuje ova izložba, dokazuje kako individualni mentorski pristup, kakav se na Katedri za fotografiju prakticira zadnjih godina, i kod još vrlo mladih autora za posljedicu može imati domišljene autorske koncepcije. Iva Prosoli
.

No comments yet.