ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Miljenko Barbir – Levitacija

23.11.2012.

Levitacija je proces kojim se objekt protivno sili gravitacije održava u stabilnoj poziciji u zraku bez fizičkog kontakta s tlom. Postoji nekoliko metoda levitiranje materije, od aerodinamičnih, magnetskih, akustičnih, elektromagnetskih, elektrostatičkih, itd.

Osim fizički objašnjivih i dokazivih metoda postoje i paranormalni konteksti levitacije gdje se ljudsko tijelo mističnom silom održava u zraku. Te metode se zasada smatraju trikovima, iluzijama, auto-sugestijom i neviđenim prirodnim procesima, obično vezanim uz religijska vjerovanja i obrede.

Levitacija u kontekstu ovog rada naravno nije stvarna te se odnosi isključivo na fotografske trikove korištene u svrhu stvaranja iluzije da subjekti lebde ili levitiraju. Subjekti su “uhvaćeni” dok rade uobičajene i neuobičajene radnje poput šetnje obalom, penjenja uz stepenice, branja cvijeća, igranja s plišanim igračkama ili pravljenja mjehurića od sapunice. Sve to dok levitiraju.

Što meni znači ovaj projekt? Ovaj projekt je započet, rađen i završen kao nešto što mi daje cilj, motiv i poantu učenja fotografirati, koristiti rasvjetu, prirodno svjetlo, raditi s modelima, dok kao rezultat daje neobične fotografije drukčije od drugih kojima je moguće izvući ljudima barem polu-osmijeh dok ne kažu “a kako ovo”…

Tehnika
Dvije su osnovne tehnike korištene za stvaranje iluzije levitacije, te je odabir tehnike ovisio upravo o subjektu i njegovim/njezinim mogućnostima.

Skakanje
Prva tehnika je jednostavno skakanje subjekta, te pokušaj hvatanja subjekata u zraku zamrzavanjem pokreta u “odlučujućem trenutku” koristeći brzinu zatvarača između 1/320s i 1/1000s (ovisnim o svjetlosnim uvjetima), ili u slučaju fotografija s korištenjem bljeskalice 1/200s što je najkraća moguća brzina za uspješnu sinkronizaciju bljeskalice i fotoaparata.

Pridržavanje
Druga tehnika sastoji se od fotografiranja nekoliko različitih fotografija bez pomicanja fotoaparata korištenjem stativa i daljinskog okidača, uz pridržavanje subjekata u željenoj poziciji. Jedna fotografija ima subjekt sa “stalkom”, jedna identičnu scenu samo bez subjekta i stalka, i često treća fotografija koja bi uhvatila pravilno osvijetljenu “dodirnu površinu” između stalka i subjekta. Kombiniranjem tih triju fotografija dobije se željeni rezultat: levitirajući subjekt (bez “stalka”).

Miljenko Barbir rođen je 1983. u Splitu. Fotografijom se bavi relativno kratko, 2009. i 2010. godina su bile uglavnom “igranje” s efektima i tehnikama poput panoramskih fotografija iz više ekspozicijia, te HDR tehnike. Od 2011. počinje malo ozbiljnije bavljenje fotografijom, dodatno potaknuto SLR fotoaparatom i bljeskalicom (uglavnom odvojenom od aparata). 2012. završava program obrazovanja “Specjalist za digitalnu fotografiju i obradu” učilišta Algebra, te postaje članom fotografske udruge Fotogard. Nakon toga ovisnost o fotografiji samo jača, te upisuje Srednju Fotografsku Školu, dok radi na manjim (uglavnom portretnim) projektima.

No comments yet.