ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Marina Paulenka – Drugi dom

01.10.2015.

U petak, 2. listopada, s početkom u 20,30 sati, u Galeriji PM, otvara se izložba Marine Paulenka pod nazivom ‘Drugi dom’. Izložba ostaje otvorena do 11. listopada.

Marina Paulenka - Drugi dom
 
U genealogiji takozvanog realističkog prikaza u europskoj umjetnosti rešetka funkcionira kao svojevrsni genom. Dovoljno je prisjetiti se one Albertijeve ili Dürerove – pomagala, naprave koja se ponekad naziva i veo ili crtačeva mreža, što posreduje nastanku iluzije da to što se vidi u slici izgleda upravo onako kao i u stvarnosti. A posrijedi je, zapravo, matematički konstrukt: geometrijska perspektiva koja nas, približavajući nam predmet interesa, nepovratno udaljava od stvarnog proizvodeći, paradoksalno, našu predodžbu stvarnosti.

U knjizi The Threshold of the Visible World Kaja Silverman podsjeća na općeprihvaćeno mišljenje u filmskoj teoriji prema kojemu film, posredstvom tehnologija kao što su camera obscura, nepomična kamera i stereoskop, u krajnjoj liniji, potječe iz renesanse, te na činjenicu da je vizualno polje u znatnoj mjeri određeno pravilima i ideologijom monokularne perspektive.

Stoga u filmu, kao i u fotografiji, kamera označuje točku s koje spektakl postaje shvatljiv, a održavanje perspektivne iluzije smatra se ovisnim o neometanom ispreplitanju promatrača s aparatom. Taj se proces u teorijama gledanja naziva primarnom identifikacijom ili identifikacijom s aparatom, pri čemu u filmu ideološki efekt perspektive ovisi o identifikaciji s kamerom. Nadalje, Rebecca Schneider ukazuje na skrivene premise perspektive unutar patrijarhalne ekonomije značenja. Ona tvrdi da je perspektiva, kao pogled na svijet kojemu daje simboličku formu, duboko povezana s rodom. Naime, pogled oka koje gleda, ali koje se ne vidi, prodire u skopičko polje markirano distancom. Taj se pogled poima aktivnim, faličkim, on je subjekt prostora i konstituira se posjedovanjem prostora. Dano da bude viđeno, poima se pasivnim, feminizirano je, pretvoreno u objekt faličkog (pogleda) prodora, a ipak beskonačno nedostupno.

Projekt Marine Paulenke fokusira upravo odnos sintagme dano da bude viđeno i ženstvenosti dislocirane u kontekst koji izmiče normativno reguliranim prostorima ženskosti. I tu se rešetka, kao ono doista dano da bude viđeno pojavljuje istodobno u funkciji označitelja mjesta (radnje) i aparata. Radi se, dakako, o disciplinarnom aparatu, ali istovjetnost termina za njegovo označavanje i riječi koja u hrvatskom jeziku označuje napravu za fotografiranje, sve je prije doli slučajna. Jer, povijest fotografije neodvojiva je od njezine biopolitičke misije. Allan Sekula inzistirao je na percepciji činjenice kronološke koincidencije pojave normativnih znanosti, fotografije i statistike, odnosno njihove interakcije u proizvodnji novog objekta: kriminalnog tijela.
iz teksta Leonide Kovač

Marina Paulenka rođena je 1985. u Vinkovcima. Godine 2010. završila je diplomski studij grafičkog dizajna pri Grafičkom fakultetu u Zagrebu, a u lipnju 2015. diplomski studij fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 2013. nagrađena je Posebnom rektorovom nagradom, a 2014. Dekanovom nagradom za akademsku izvrsnost. Godine 2014. u sklopu Mjeseca fotografije u Ljubljani, na Photonic Moments Portfolio Reviewu osvojila je prvo mjesto za najbolji portfolio. Godine 2015. nominirana je za međunarodnu nagradu Essl Art Award CEE i Nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost THT@MSU. Radovi su joj predstavljeni na međunarodnim fotografskim festivalima Eastreet u Poljskoj, NEU/NOW, Aleppo u Siriji, Backlight u Finskoj, Photonic Moments u Sloveniji i festivalu MOB Format u Velikoj Britaniji. Fotografije su joj objavljivane u izdanjima časopisa i tjednika Zarez, Tvrđa, Quorum, itd. Od 2006. izlaže samostalno i na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HDD-a.

No comments yet.