ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Ljubica Babac

08.10.2014.

Ljubica Babac – dobitnica Trofeja ‘Cest is d’ Best’ međunarodnog uličnog festivala Zagreb

Ljubica Babac - dobitnica Trofeja 'Cest is d' Best' međunarodnog uličnog festivala Zagreb
 
Među laureatima ovogodišnjeg fotografskog natječaja “Najfotografija 18. Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best Zagreb”, popratne manifestacije najstarijeg uličnog festivala u Republici Hrvatskoj, održanog početkom lipnja ove godine, našla se i zagrebačka fotografkinja Ljubica Babac, članica Fotokluba Zagreb i fotografske udruge Fotogard.

Prestižne nagrade organizatora festivala “Kraljeva ulice” uz nju su dobili i: Boris Topličanec za najuspješniju fotoreportažu, Ivana Planinić za najbolju fotografiju u kategoriji dokumentarne, te Andro Galinović u kategoriji umjetničke fotografije, o kojima smo već pisali u rubrici FOTOpredstavljanja.

Ljubica Babac dobila je specijalnu nagradu – Trofej Cesta za najuspješniji portret pod nazivom: “Sad ću vam otkriti tajnu”, koja se po ocjeni stručnog žirija izdvaja od ostalih fotografskih portreta primljenih u konkurenciju po specifičnosti njene stvaralačke vizije i pristupu, naglašavajući pravo na slobodno istraživanje i stvaranje kreativnog prostora, bez robovanja nekim kanonima i pomodarstvu.


 
 
Ova nagrada i autoričin zanimljiv fotografski put prigoda su za razgovor o njenom fotografskom odrastanju, stvaranju i gledanju na fotografiju, tom značajnom mediju današnjice.

1. Kakav je doživljaj dobiti ovakvo prestižno priznanje? Što ono znači za Vas i Vaše buduće fotografsko stvaralaštvo?

Osvajanje ovako visoke nagrade popularnog zagrebačkog uličnog festivala za mene je velika čast i priznanje. Raduje me činjenica da netko vidi i vrednuje moj rad i stvaralaštvo. To je jako lijep osjećaj, nešto što priželjkuje svaki fotograf koji se bavi autorskom, odnosno izlagačkom fotografijom. Svako priznanje je veliko, a veliko priznanje je dodatni poticaj za još više i bolje. Možda ću se od sada češće prijavljivati na razna fotografska natjecanja.

2. Jeste li sudjelovali na prijašnjim natječajima “Najfotografija zagrebačkog uličnog festivala”?

Na natječaju “Najfotografija Cest is d’ best“ sudjelovala sam prvi put prošle godine (bez nekog značajnijeg uspjeha), te sam se posebno radovala i pripremala za ovogodišnji natječaj. Naime, za sve što radimo potrebno je odvojiti neko vrijeme, posvetiti se događaju i naposljetku djelovati. Tako sam odlučila da ću ove godine pogledati sva događanja festivala, koliko god budem u mogućnosti, i fotografski zabilježiti najzanimljivije motive i zbivanja.

3. Što Vas je posebno oduševilo na ovogodišnjem uličnom festivalu, i kojim motivima i prizorima ste posvetili najveću pozornost?

Na festivalu sam fotografirala ciljano za natječaj i za izložbu. Posebno su me zanimali ljudi, izvođači programa i reakcije gledatelja koji su sudjelovali u gotovo svemu, tako da svi zajedno kreiraju predstavu i čine ju svojim utjecajem zanimljivom. To je zaista bio festival događanja, susreta, zabave, veselja, pun emocija, a emocije su uvijek dobar motiv za fotografiju.

4. Kako je nastala nagrađena fotografija?

Često se misli da ovakve fotografije nastaju intuitivno i da za njihovo stvaranje nisu potrebne nikakve pripreme. Međutim, ja ne mislim tako pa sam se za festival pripremala; promišljala sam fotografiju i unaprijed zamišljala razne vizure i pristupe. Željela sam napraviti dobar psihološki portret upravo tog umjetnika, zbog njegovog specifičnog klaunovskog. a ipak sjetnog nastupa (i pristupa) i u tome sam prema prosudbi žirija i uspjela. Ipak, pobjeda na natječaju došla je kao veliko iznenađenje.

Promatrajući nastup ovog umjetnika, u određenom trenutku sam prepoznala sliku kakvu sam željela i tada sam pritisnula na okidač fotoaparata. Fotografija je neznatno posvijetljena i svedena u zadane dimenzije (bez crop-a) i to je jedina intervencija u Photoshop-u. Prvobitno mi je ideja bila napraviti c/b portret, volim c/b portrete, smatram da su izražajniji, no cijeli kontekst ovog festivala bio je tako raznoliko obojen da sam odlučila ostaviti fotografiju bez dodatne intervencije kako bi i sam portret podržao sliku ove manifestacije. Umjetnik s fotografije je Luca Bellezze, neobičan klaun iz Italije (kao što je navedeno u programu festivala: On je jedan sasvim drugačiji klaun, koji vas neće samo nasmijati do suza, već će vas natjerati da život sagledate sasvim drugačijim očima. Predstava je održana na Cvjetnom trgu 08. 06. 2014. Fotoaparat kojim sam snimala bio je – Pentax K-x, ISO 200, f/5.6, exp 1/160.

5. Spada li portret u Vaše omiljene teme?

Portretom se bavim tek nekoliko zadnjih godina, nikad to nije klasičan prikaz osobe, uvijek je u pitanju neka druga priča u pozadini, koju znam ja i koju nastojim pokazati promatraču. Zanima me svijet ljudskih izraza, njihovih ponašanja i emocija. Onoga koga portretiram promatram i u njemu tražim što mi je prihvatljivo za izražavanje. Nikada to nije površinska prezentacija neke osobe, nekog lika, to je moje ulaženje u njegovu bit. Nastojim da gledatelji osjete moje fotografije i da prepoznaju ono što sam njima željela reći, te se radujem kada u tome uspijem. Ponekad se i sama iznenadim jer na kraju ugledam na fotografiji i nešto posebno, što nisam vidjela u procesu snimanja, a to su mi zapravo najdraži trenuci.

6. No, vratimo se početcima Vašeg bavljenja fotografijom. Poznajem Vas i Vaše fotografije desetak i više godina, kroz Vaše djelovanje u Fotoklubu Zagreb. Recite nam nešto o tome?

Moje bavljenje fotografijom počelo je dosta ranije, pa se tako njome bavim preko 20 godina – u početku samo sa željom da mnoge prizore oko sebe sačuvam za uspomenu.

Međutim, u jednom trenutku sam shvatila da nije dovoljno nositi fotoaparat sa sobom i fotografirati, a ne znati ništa o tehnici, gledanju, o estetici, odnosno o kompoziciji fotografije. Tako me je znatiželja odvela u Fotoklub Zagreb u koji sam se učlanila 2002. godine. Došla sam sa velikim entuzijazmom i optimizmom. Dolaskom u Fotoklub Zagreb i kroz sudjelovanje u njegovim programima i aktivnostima dobila sam pravi zanos za drugačiju fotografiju od one sa kojom sam se do tada bavila. To je bio trenutak koji je promijenio moj odnos prema fotografiji i nakon toga sam mnogo toga povezanog s fotografijom počela doživljavati na drugačiji način.

7. Tko je imao najviše utjecaja na Vašu fotografiju?

U početku je tome svakako doprinijela i suradnja s gospodinom Josipom Vranićem, koji je bio i predavač mog prvog foto tečaja u Fotoklubu Zagreb (crno/ bijele analogne fotografije) i koji me je poticao na kontinuirano učenje i eksperimentiranje. Možda je to bio presudni trenutak koji me je vezao za fotografiju i Fotoklub Zagreb. S dubljim poniranjem u tajne fotografije sve više sam željela fotografskim sredstvima izraziti svoja gledanja na svijet oko sebe. Od tada svijet i stvarnost oko sebe gledam kao isječke raznih fotografskih scena iz života.

Narednih godina pohađala sam brojne tečajeve, od značajnijih su oni u školi Fotonaut Fotokluba Zagreb kao i program obrazovanja Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu u Algebri. Mogu reći da sam imala odlične predavače, ali i iskusnije kolege i kolegice u Klubu, koji su me podučavali o fotografskim sredstvima, materijalima, estetici, fotografskim pravilima i slično. Osim toga, redovito proučavam fotografske časopise i literaturu, te posjećujem razna fotografska predavanja. Volim također sudjelovati na praktičnim radionicama/natjecanjima poput Foto izazova. Posebno volim boraviti u Rovinju za vrijeme Rovinj Photodays manifestacije, do sada nažalost ne u nekoj aktivnoj (nagrađenoj) ulozi, no cjelokupna atmosfera foto druženja, brojne izložbe, predavanja i radionice čine atmosferu tog foto događaja vrlo inspirativnom i zabavnom.

8. Dakle, riječ je o kontinuitetu u Vašem fotografskom razvoju i sprezi učenja i stvaranja. Recite nam nešto o tome?

Danas, u svijetu digitalne fotografije, mnogi misle da mogu i bez učenja napraviti dobre fotografije. Meni se čini da su učenje i vježbanje i neki kontinuitet u fotografskom osposobljavanju vrlo važni. To se također odnosi i na djelovanje u Foto-klubovima i Foto udrugama što prvenstveno znači učenje, dijeljenje informacija, dobru atmosferu, te uživanje u zajedničkom bavljenju fotografijom, dakle aktivnošću koju jako volite. Razmjena informacija je uvijek važna, dobra konkurencija poticajna, a mogućnost učenja kroz predavanja i foto-radionice je nešto što se ne propušta.
Nastojim pogledati sve dostupne fotografske izložbe u Zagrebu, kao i u drugim gradovima koje posjećujem. Volim također vidjeti što se događa na široj (svjetskoj) sceni fotografije, no isto tako znam zaviriti i u stare časopise i kataloge (imam npr. kataloge 15-tak izložbi Zagreb salona). Uvijek me ponovno zadivljuju te stare fotografije (posebno one crno-bijele) i činjenica da je često jednostavnost dovoljno fascinantna, te da sve moderne tehnologije ponekad ne mogu pomoći ako nedostaje osnova (“fotografsko oko“). Određene uzore nemam, uglavnom skupljam razna iskustva (i tehnike), te potom utvrđujem što je za mene najbolje.

9. Što Vam predstavlja fotografija, mislim na onu, kojom se Vi bavite i što Vas posebno nadahnjuje u Vašem stvaralaštvu: motivi, teme, žanrovi?

Za mene fotografija nije samo dobro uhvaćen trenutak vremena, skladan kadar, već prije svega način izražavanja; pogled na svijet i značajno sredstvo komunikacije.
Uvijek promatram svijet oko sebe potaknuta unutarnjim raspoloženjem ili osjećajem i radim ono što me trenutno privlači. Često su to pojedinačne ili serije fotografija, ili ista tema obrađena na razne načine, ili razni prizori svedeni u sličan okvir. Još uvijek istražujem, često mi se čini da sam pronašla “svoju“ tehniku i motive, no ubrzo me zaokupi nešto potpuno različito i fotografije odu u nekom neočekivanom smjeru. Kada pogledate moje fotografije, vidjet ćete da su to kamerom zabilježeni razni motivi, prizori i događanja iz svakodnevnog života. Sve su one plod dugog razmišljanja i promišljanja, pa tako u tom procesu često otkrivam nove svjetove.

10. Kako biste opisali Vaš pristup i Vaš fotografski izričaj?

U stvaranju fotografije imam dva pristupa: planski i intuitivni. Planski, kada stvaram serije i fotografske eseje, a intuitivno kada snimam prema trenutnom raspoloženju i osjećaju. To se posebno može vidjeti u nekim od mojih serija fotografija koje su predstavljene i na ovim stranicama (FotoGard.com) npr. kolekcija – “Odraz mora“, gdje nije bitan sadržaj nego forma fotografske slike.
Uglavnom unaprijed planiram što ću fotografirati, koji su mi uvjeti za to potrebni te na “zadatak“ odlazim s određenim ciljem. I obično ostajem uporna tako dugo dok ne napravim ono što želim. Događa se, naravno, da plan ne uspije, no i pokušaji su pomak. Izuzetak su jedino dokumentarne fotografije, najčešće ulične, koje nastaju spontano, pošto je trenutak kod te vrste fotografija ipak bitna komponenta. Zanimljivo je npr. da sam dosta dugo fotografirala isključivo fotografije bez ljudi na njima, čak i bez naznake njihovog prisustva, a zatim sam shvatila da su mi portreti jako dobro izražajno sredstvo, istovremeno kao prikaz mene i kao prikaz osoba koje fotografiram.

11. Koji fotoaparat i fotografsku opremu koristite u Vašem radu i fotografskom stvaralaštvu?

Da bi se napravila dobra fotografija, dovoljno je vidjeti i znati odabrati pravi motiv, prizor i pravi trenutak vremena i nije najvažnija oprema koju koristite.
Fotografiram raznim aparatima, od najobičnijih kompaktnih fotoaparata do naprednog DSLR-a. Najvažniji mi je osjećaj, zatim motiv, a tek onda dolazi oprema. Kad god imam priliku radim u manualnom modu, volim sama podešavati i određivati što će na fotografiji biti vidljivo i kako će to izgledati. Zanimljive su mi i sve vrste improvizacija po pitaNju tehnologije i ostalih pomagala (stativ, svjetlo i ukupni ugođaj, te uređenje scene), dakle upotreba neprofesionalne opreme u fotografske svrhe. Volim isprobavati, još uvijek učim i nadam se da će to učenje potrajati. Jer to je zapravo najzanimljiviji dio, kad konačno uspiješ napraviti fotografiju kakvu želiš, a to ti do tada nije uspijevalo. Ili u cijelom tom planiranom postupku napraviš nešto potpuno novo i neočekivano.
Volim gledati i fotografije drugih autora, proučavati njihov pristup i izričaj, ali gradim svoj osobni. Fotografija je za mene osobni medij, nije komercijalna, mogu raditi neobavezno prema svojoj želji i imam u svom stvaranju potpunu slobodu.

12. Recite mi nešto o Vašoj izložbenoj aktivnosti?

Na sudjelovanje na izložbama fotografije gledam kao na svojevrsnu stručnu i društvenu verifikaciju fotografija. Mislim da je to jako dobro i da bi svaki onaj autor koji se bavi autorskom odnosno kreativnom fotografijom trebao kroz sudjelovanje na izložbama fotografije dobiti sud o svom radu. U ovih zadnjih 12 godina članstva u Fotoklubu Zagreb sudjelovala sam u brojnim skupnim i žiriranim izložbama u okviru fotokluba (Žene Snimaju, Najfotografija, Najkolekcija, Zagreb i Zagrepčani…). Isto tako, sudjelovala sam u gotovo svim skupnim izložbama Fotografske udruge Fotogard, te sam u organizaciji Udruge napravila i svoju jedinu samostalnu izložbu u ožujku 2013. (Odraz mora). Pored klupskih skupnih i žiriranih izložbi, već niz godina sudjelujem na natječajima Fotokluba Kornat – “Otok i more“, a nekoliko godina sam bila prisutna na Hrvatskom kreativnom i Foto Izazovu.

13. Kakve fotografske planove imate?

Nastavit ću intenzivno fotografirati, to je sigurno. I dalje ću nastojati stvarati i istovremeno učiti, vježbati i istraživati svijet oko sebe i fotografiju, medij u kome se najlakše izražavam. Pošto imam dosta započetih tema, dosta snimljenog materijala, planiram neke od njih dosnimiti i obraditi i tako zaokružiti u tematski i likovno konzistentne cjeline koje će biti zanimljive za samostalne izložbe. Volim raditi na kolekcijama fotografija, imam pripremljeno desetak tema koje bih željela obraditi. Vremena je uvijek premalo, no nešto od toga ću nadam se i uspjeti.
Radit ću vjerojatno i na svojoj zbirci fotografija, na nekom svojevrsnom portfoliju, mapi i registru mojih fotografija. U svakom djelovanju i stvaralačkom putu dobro je pogledati unatrag, dograditi ono što je vrijedno i odbaciti ono što nije bitno.

14. Na kraju nam recite, što Vam je fotografija pružila i što ona za Vas znači?

Bez fotografije život bi mi bio siromašniji i prazniji. U njoj nalazim zadovoljstvo i sreću. Teško je reći što mi je pružila; iako mi nije ništa donijela u materijalnom smislu, obogatila mi je život. Pružila mi je mogućnost da kroz nju iskažem sebe i svoj pogled na svijet i stvarnost.
Kad pogledam unazad vidim da sam u svom stvaralaštvu i fotografskom djelovanju imala neke faze, neka razdoblja, ali mislim da još nisam našla konačnu formulu za svoj likovni rukopis. Kad se povede razgovor među fotografima o njihovom pristupu i stvaralačkom činu, često se govori o osobnom stilu i originalnosti. Ja mislim da sam u svoj likovni rukopis i stvaralački čin ugradila dosta svoga, na svoj osoban način, kršeći fotografska pravila tamo gdje je to bilo potrebno. Međutim, svaki je autor pod većim ili manjim utjecajem svojih fotografskih uzora, svojih kolega fotografa. Koliko će u nekoj fotografiji biti isključivo njegovog, a koliko od drugih, zavisi od njegovog učenja, vježbanja, eksperimentiranja i njegove vitalnosti. Meni je ipak najvažnije da uživam u procesu stvaranja fotografije.

. . . . .

Tako smo došli i do kraja ovog zanimljivog i korisnog razgovora. Ljubica Babac je za ovu prigodu brižljivo odabrala dvadesetak fotografija za izložbu koje se nalaze u Galeriji uz ovaj esej i upozorila na fotografije koje je već ranije objavila na izložbama na stranicama Fotogarda i to:

http://www.fotogard.com/ljubica-babac-u-izlogu/ (2011)
http://www.fotogard.com/ljubica-babac-h2-kamen-i-zeljezo/ (2012)
http://www.fotogard.com/ljubica-babac-odraz-mora-2/ (2013).

Ljubicu Babac poznajem jako dugo, zapravo od njenog dolaska u Fotoklub Zagreb, pa su se moja saznanja o njoj, kao autorici i njenoj fotografiji, nekako poklopile sa njenim riječima, koje je izgovorila ili napisala u ovom intervjuu, pa ću ovu priču o njoj, njenom fotografskom putu i stvaralaštvu pokušati završiti sa nekim rezimeom.

Ljubica Babac voli fotografiju jako dugo. U početku je fotografirala, kao što to čine mnogi – iz hobija i želje da mnoga događanja i prizore sačuva za uspomenu. Dolazak u Fotoklub Zagreb, prije više od desetak godina označio je prekretnicu u njenom stvaralaštvu. Fotografija joj je odjednom ponudila neiscrpne mogućnosti za likovno izražavanje, istraživanja i eksperimentiranja. Raspon njenih interesa i tema bio je i ostao širok i različit. Kontinuiranim radom i učenjem izgradila je sebe i svoj stil u fotografskom stvaralaštvu. Njen stvaralački opus sadrži pojedinačne fotografije i zaokružene serije, koje u zavisnosti od njene likovne koncepcije, možemo svrstati u dvije skupine: prva, koju čine svojevrsne fotografske zabilješke, kojima oslikava realno svijet oko sebe i druga skupina, koju čine fotografije njenih impresija ili bolje reći refleksija te stvarnosti.

Ovom posljednjom posvetila je svoje dvije zadnje serije u kojima je igrom odsjaja i začudnih sklopova raznih predmeta, likova i ambijenta stvorila fotografije mističnog i nadrealnog sadržaja. Time nas je podsjetila na vječito pitanje dvojnosti fotografske vizije, odnosno na njen dualizam između objektivnosti i subjektivnosti.

Ljubica Babac se u svom stvaralaštvu više priklonila ovom drugom, iako ne potpuno, ponirući često u svijet mašte i vizualnih igara. Fotografija je za nju način vizualiziranog mišljenja i promišljanja, nastojeći da njenim sadržajem i formom i njihovim međusobnim odnosom prenese svoja gledanja, svoja osjećanja i svoje misli na onoga tko ih promatra.

Pripremio, razgovor vodio i uredio:
Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb
 

No comments yet.