ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

KomentarDana – World Press Photo of the year 2011.

13.02.2012.

Iako se ovih dana dosta govorilo o pobjedničkoj fotografiji, u KomentaruDana odlučili smo prenijeti vam cijeli proces razmišljanja žirija pri odabiru fotografije World Press Photo of the year 2011.
 

 
Podsjetimo se, fotografija prikazuje ženu koja u naručju drži ranjenog rođaka. Snimio ju je Samuel Aranda unutar džamije koju su prosvjednici koristili kao bolnicu u sukobima protiv vladavine predsjednika Ali Abdullah Saleha. Nastala je 15. listopada 2011. u Sanaa, Jemen.
 
U konkurenciji od 101.254 fotografije koliko ih je bilo prijavljeno na ovogodišnji natječaj proces odabira je jako naporan. Žiriranje traje dva tjedna i ide iz kruga u krug sve do finalnog odabira. U prvom krugu se eliminiraju neprikladne i lošije fotografije. Fotografije izlaze svake sekunde i moraju ostavljati i emotivni i vizualni utisak, da bi ušle u daljnje faze natjecanja. Kasnije žiri raspravlja o važnim događajima i slikama koje su obilježile prethodnu 2011. U godini katastrofa uzrokovanih čovjekom i prirodom izbor je pao na ljudski faktor – najvažniji događaj po njima bilo je Arapsko proljeće.
 
U finalnoj fazi žiri se zapitao; „Što pokušavamo pokazati? Što to uistinu znači?“ I tako su krenuli analizirati tijek događaja Arapsko proljeće počelo je s običnim ljudima koji su odlučili da im je dosta. Bili su to normalni ljudi koji rade u bankama, u trgovinama koji nose odijela, košulje i kravate, koji su jednostavno izašli na ulice jer im je bilo dosta, htjeli su pokazati protest protiv uvjeta u kojima su živjeli. Željeli su reći da ne žele više ovaj pritisak, ne žele više ovu vladu, ovu diktaturu. Ti hrabri ljudi su početak procesa. Zatim su svi počeli govoriti svoja mišljenja. Proširilo se na druge države. U drugoj fazi su počele oružane borbe, to je bilo strašno vrijeme. I na kraju su diktatori počeli padati. Žiri je kao ključnu ulogu vidio malog čovjeka, tražio je fotografiju koja će reflektirati turbulentnost svih događaja, a u isto vrijeme prikazivati intiman osobni trenutak, koji će pokazati kako su ljudi pogođeni. I tako su došli do konačne odluke.
 
Pogledajmo još što su o pobjedničkoj fotografiji rekli predsjednik žirija Aidan Sullivan i neki članovi.
 
Aidan Sullivan: “Pobjednička fotografija prikazuje mučan, suosjećajan trenutak ljudskih posljedica, ogroman događaj, događaj koji još uvijek traje. Mi nikada nećemo znati tko je ta žena, koja drži ozlijeđenog rođaka, ali oni zajedno postaju živa slika hrabrosti običnih ljudi koji su pomogli stvoriti važno poglavlje u povijesti Bliskog istoka.”
 
Koyo Kouoh:»Ova fotografija vrijedi za Jemen, Egipat, Tunis, Libiju, Siriju, za sve što se događalo u Arapskom proljeću. Ali pokazuje i privatnu, intimnu stranu svega što se zbivalo i prikazuje kakvu su ulogu u tome imale žene, ne samo kao one koje su brinule, nego i kao aktivne sudionice pokreta«.
 
Nina Berman: “U zapadnim medijima, rijetko viđamo pokrivne žena u tako intimnom trenutku. Kao da su svi događaji u Arapskom proljeće svedeni na jedan jedini trenutak – kao što je ovaj.”
 
Manoocher Deghati: “Fotografija je posljedica jednog ljudskog momenta, ali isto tako podsjeća i na nešto važno, da su žene imale presudnu ulogu u ovoj revoluciji. U ovakvim konfliktima lako je fotografirati nasilje. Ova slika prikazuje nježnost koja postojati ispod agresije. Nasilje je još uvijek vani, ali ovdje vidimo i drugu stranu. ”
 
Goran Matošević
glavni urednik Fotogard.com portala i
predavač PO Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu u Algebri

No comments yet.