ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

KomentarDana – 16.02.2012.

16.02.2012.

Fotografiju crkvice na osamljenom otočiću snimio je Verino Popović. Iako je na fotografiji crkvica, odnosno arhitektura, snimljena je kao pejzažna fotografija i kao takvu ćemo je komentirati.

Verino nam je približio svoja razmišljanja o trenutku nastajanja fotografije i što je njom želio postići: “Na povratku sa otoka Paga, prijatelj me je odveo do Posedarja kako bi mi pokazao malenu crkvu Sveti Duh, izgrađenu na otočiću na kojem nema ništa  osim nje. Bilo je oblačno, izgledalo je kao da će svakog trenutka počet  padati kiša i poprilično je puhalo. Kao da su se svi elementi s namjerom složili da bi stvorili sablasnu atmosferu. Malo je reći da sam bio pod dojmom, a to se očituje i na samoj fotografiji. Kadriranjem i konačnom obradom sam želio dobiti dojam usamljenosti i otuđenosti mjesta od ostatka kopna, hladnu atmosferu koja najavljuje nevrijeme, te suočavanje ‘licem u lice’ sa svim tim elementima.”

Premda u pejzažnoj fotografiji postoji mnogo načina da se fotografija učini atraktivnom, Verino je baš jednostavnošću dobio ono što je želio. Centralnim pozicioniranjem crkvice fotografija djeluje statično, a naznakama kopna u stražnjem planu pojačava se dojam usamljenosti. Dramatičnost, biblijskog trenutka, očituje se u tmurnim oblacima, i kontrastu svijetla i tame – crkve i neba. Fotografija odlično ilustrira ‘silazak Duha Svetoga’.

Baš zbog toga, pretjerana obrada neba, u kombinaciji sa, čini mi se, polarizacijskim filtrom ima smisla. Međutim osobno mi ne štima obrada kamena na crkvi. Izravnost, nas tjera da se gledamo ‘licem u lice’ sa pročeljem crkve, ali mi se oko, zbog obrade, ne može smirit. Gledana izbliza crkvica djeluje oštro i stabilno, a odmicanjem djeluje mutnije i lagano titra. Ispravite me ako griješim.

Goran Matošević
glavni urednik Fotogard.com portala i
predavač PO Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu u Algebri

No comments yet.