ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Kolika je zaista vrijednost jedne fotografije?

20.06.2016.

Odgovor na ovo pitanje zapravo se ne može dobiti. Ne postoji nikakva formula uz pomoć koje bi se moglo izračunati. Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje bio bi taj da fotografija vrijedi onoliko koliko je kupac spreman izdvojiti za nju. Kunu? Tisuću kuna? Milijun kuna? Piše Vedran Tolić

Kolika je zaista vrijednost jedne fotografije?
 
Ako je bilo koji od tih iznosa koji mu ponudi potencijalni kupac prihvatljiv autoru, onda bih rekao da ona toliko i vrijedi, a on je autor, tako da je to najvažnije. U nastavku ću probati kroz neke od najpoznatijih primjera iz povijesti približiti ovu temu.

Najskuplja fotografija

Andreas Gursky - Rhein II
 
Dok se u raznim poslovima ”dampaju” cijene, u fotografskom svijetu ponekad čak ima i suprotnih primjera. Najskuplju fotografiju na svijetu snimio je Andreas Gursky 1999. godine, a prodana je 2011. godine za 4.338.500 dolara (četirimilijunatristotridesetosamtisućapetsto dolara). Kao što iz same zagrade vidite, iznos je ogroman. Osobno nikada nisam mogao razumjeti cijelu ovu priču, ako se vozite sličnim krajolicima gdje se linije preklapaju, samo se sjetite da ste mogli biti milijunaši.
Iako, danas je uopće teško reći koja je najskuplja fotografija. Australac Peter Lik tvrdio je da je njegova fotografija prodana za 6.5 milijuna dolara u 2014. godini. Iako su mediji odmah krenuli s pisanjima o najskupljoj fotografiji ikada, ipak je poslije bilo puno kontroverzi jer nigdje zapravo nije dokazano da je prodana u toj vrijednosti.

Hoćeš fotku krumpira? Daj milju dolara!

Mislite da ste vidjeli sve? Što kažete za fotografiju krumpira na crnoj pozadini? Koliko biste je platili? Autor fotografije je Kevin Abosch, snimljena je 2010. pod nazivom ”Potato #345”. Vrijednost? 1.083.450 dolara (milijunosamdesettritisućečetiristopedeset dolara).

Iz navedenih primjera najbolje vidite da je vrijednost fotografije onolika koliko je netko spreman izdvojiti za nju. Iako u ovom području stvarno treba biti oprezan kada su iznosi u pitanju, jer pojedini fotografi kroz medijske objave prezentiraju da su prodali fotografiju za XY kuna, a to nipošto ne mora biti istina, nego si na taj način samo dižu rejting. Nije baš istina da je svaka reklama dobra reklama. No, kojeg bi fotografa prije zaposlili (da vam pritom to budžet dopušta), onog koji prodaje fotke za milijun dolara ili nekog nepoznatog lokalnog? Zato ne rade uvijek najbolji, nego najsposobniji, kako volim reći. Ne znam zašto, ali me sve ovo podsjetilo i na plagiranje vezano za fotografije s naših prostora, Husein Šljivo je magistrirao u ovom području, pa pročitajte kako je završio.
Prethodno sam spominjao milijunske iznose. Zato bih se sada vratio u lokalne, realnije, okvire. Pretpostavljam i želim vjerovati da većina fotografa radi taj posao zato jer ga obožava, živi za njega, a u konačnici i od njega. Ako želimo raščlaniti vrijednost jedne fotografije, već sam napisao da je to jako teško, ali neke je stvari moguće ”mjeriti”.

Konstantna vrijednost fotografije

Osobno sam često znao zaraditi kroz fotografije koje nisu prodane nijednom. Kako je to moguće? U principu je priča vrlo jednostavna, potencijalni klijent vidi neku moju fotografiju, ona mu se svidi i na temelju nje me onda i zaposli. Ta fotografija može biti npr. ulična, totalno nevezana za posao koji ću raditi. Ovakvih primjera imam stvarno puno, zato smatram da je fotografiranje za gušt ponekad najplodnije. Naravno da takve fotografije ne snimam zato da bi me netko uposlio, snimam ih isključivo za svoj gušt, a to u konačnici rezultira novim poslovima. Ovako svaka ta fotografija ima svoju određenu vrijednost koja može trajati po desetak godina. 
Ovdje prvenstveno pišem o razvijenim fotografijama koje za pojedince, točnije potencijalne kupce, imaju veliku umjetničku vrijednost. Ovo se ne tiče toga kada netko ide fotografirati interijer, utakmicu, vjenčanje ili nešto treće za klijenta, u tom se slučaju naravno dogovori cijena posla, a samu količinu isporučenih fotografija je teško dogovoriti jer nikada ne znate koliko ih može biti.

I koliko vrijedi ta tvoja fotka?

Isto tako kroz stock fotografije možete izmjeriti vrijednost svojih fotografija. Smiješna je činjenica da klijent tamo kupuje fotografiju najčešće za nekoliko dolara. Kakva god da je fotografija, ona će imati istu cijenu. Međutim, prednost je ta što kod se kod pojedinaca jedna fotografija zna kupiti na desetke tisuća puta, a kada onda idete zbrajati ovu smiješnu cijenu od pojedinačne prodaje s količinom, onda u konačnici dođete do dobrog iznosa. Iako ne smijete zaboraviti nikada činjenicu da se ona možda diljem svijeta nalazi u časopisima, jumbo plakatima. Da ste za tu XY tvrtku koja je kupila fotku preko stocka obavili takav posao, samo od jednog takvog visokobudžetnog snimanja bi zaradili kao od tih 10.000 prodanih fotki na stocku. Konkurencija na stock stranicama jako je velika, ali je opet zanimljivo to što svatko može prodati fotografije ako udovoljavaju standardima određene stranice.

U Hrvatskoj ima fotografa koji mogu živjeti od prodaje svojih fotografija. Može ih se nabrojiti na prste obje ruke. Takvim ljudima od srca čestitam i skidam kapu do poda. Iskreno se nadam da će ih biti još više, jer će to dugoročno značiti da fotografiranje kao takvo u Hrvatskoj stječe sve veći ugled. Namjera ovog teksta je da na općenit način prođem kroz nekoliko tema vezanih za vrijednost fotografije, ali zapravo što sam više razmišljao o ovome o čemu pišem, to sam još više shvatio da je nemoguće donijeti konkretan zaključak s puno činjenica.

Dakle, majstore, pošto fotka?
Onoliko koliko si spreman platiti!*

*ako pak osoba s druge strane misli da posao kojim se bavite ne vrijedi ni 100 kuna (ima i susjed ”profi” fotić), onda je bolje propustiti tu priliku iz snova

Više informacija o autoru teksta Vedranu Toliću potražite na www.vedrantolic.com.
 

 

Možda ste propustili:

Nijedan komentar do sada.