ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Janko Belaj – Samoubojiti Kosturko

28.04.2016.

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe fotografija Janka Belaja pod nazivom ‘Samoubojiti kosturko’ u Galeriji ULUPUH (Tkalčićeva 14, Zagreb) u utorak 3. svibnja u 19 sati.

Janko Belaj - Samoubojiti Kosturko
 
Izložbu ćete moći pogledati do 13. svibnja radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati.

Kako ubiti neživo?

Fotografijom obično dokumentiram raznorodne scene po željama klijenta ili pejzaže u kojima se nađem, no s kolekcijom naslovljenom “Samoubojiti Kosturko” krenuo sam u istraživanje čiji ishod ne pokušavam unaprijed definirati. Prvotni koncept praćenja Kosturka kao lika koji se poput samoubojice iz “Alana Forda”, bespovratno izgubljenog u stvarnosti koja ga okružuje, bezuspješno pokušava ubiti, pretvara se u svojevrsno razmatranje otuđenja pojedinca općenito. Ukratko, prepuštam svojem “Kosturku” da se nakon svega što ga je snašlo osovi na vlastite noge i “preživi”, a konačna recepcija njegove sudbine više ne ovisi isključivo o mom autorstvu koncepta jer se na taj način Kosturko pojavljuje kao djelatni koautor – ta ipak se naposljetku radi o njegovim “kostima”.

Upravo sam zahvaljujući različitim reakcijama, kreativnim tumačenjima i posve suprotstavljenim emocijama ljudi kojima sam pokazao segmente kolekcije odlučio “prikriti” prvotnu nit vodilju pojedinim snimkama i tek naslovom slike upućujem gledatelja da eventualno pođe pravcem koji sam zamislio. Pri tome, naravno, ne želim uvjetovati način gledanja ili gledatelje “voditi za ruku”, već uživam u njihovim interpretacijama, kako pojedinih segmenata, tako i kolekcije u cjelini.

Na taj će način i konačni rezultat projekta opravdati inicijalnu “samozatajnost”, jer nudi relevantan uvid u suživot autora, lika i gledatelja.

Tehnike stvaranja kolekcije

Za “Samoubojitog Kosturka” sam izabrao plitku kameru obskuru (3D pisačem izveden vlastiti nacrt) velikog formata (rabim cb film 9×12 cm) i širokog kuta gledanja kako bih istovremeno iskoristio više mogućnosti koje kamera obskura pruža. Fino jetkana malena rupica (0,2 mm) daje oštrinu slici na koju nismo navikli u kameri obskuri dok istovremeno omogućuje manipulacije dosvjetljavanjem i zasjenjivanjem tijekom ekspozicije. Izrazito širokim vidnim kutom (žarišna dužina kamere od 40 mm je poput 12 mm u “Leica formatu”) malenu figuru ističem u prostoru, a kompresijom vremena tijekom ekspozicije prihvaćam dodatne izvore svjetla dok se pokretni dijelovi scene zamućuju i dodaju kadrovima začin mističnosti.

Janko Belaj

ili tko izgubi gubitak, dobije dobitak

Ime glavnog junaka serije fotonovela Janka Belaja dovodi u pitanje standardnu dihotomiju živog i neživog. U “belajevskom obratu” Samoubojiti Kosturko se pojavljuje kao personifikacija svijeta kvantne fizike istovremeno bivajući-nebivajući, mrtav, ali živ. Pozovimo u pomoć parafrazu poznate replike iz svojedobno popularne knjige i TV serije za djecu:

“On je mrtav, ali je živ. Hoću reći, on nije toliko mrtav da ne bi bio živ, ali bi htio biti mrtav kako bi zapravo bio živ.”

Priča o Kosturku počinje u trenutku velikog, svima suđenog ljudskog gubitka – smrti, a završava spoznajom da se izgubljeno – život ionako nikada doista nije posjedovalo i upravo se stoga toliko strastveno želi; priču dakle prati spoznaja glavnog lika da mu se smrću, koja prethodi, zapravo ništa bitnog/ništa novog niti nije dogodilo što definira njegov “mrtvački modus vivendi”, neumorno traganje za efikasnom metodom samoubojstva.

To, da se u biti ništa nije dogodilo, već se tek ima dogoditi, poanta je priče.Primjer sudbine Samoubojitog Kosturka stoga je radikalan: za samoubojice Feuerbach kaže da oni sebi ne oduzimaju život – oni samo razgrću privid da su ga ikada imali.

Radikalan gubitak, za razliku od običnog, uključuje spoznaju da ono što smo izgubili zapravo nikada nismo ni imali. U tome je paradoks, jer takav se gubitak dijelom pokazuje kao najstrašniji gubitak, a dijelom kao negacija gubitka pa dakle uopće i nije gubitak. Čovjek ne može izgubiti ono što nikada nije imao, jedino što tako gubi je privid. Gubitak privida, međutim, mora se smatrati dobitkom.

Ovdje vidimo kako djeluje mehanizam dvostruke negacije: radikalan gubitak je gubitak gubitka i u tome je njegova prava priroda. U tome leži i bit Kosturkovog posezanja za samoubojstvom kao načinom dosezanja istinskog, autentičnog života.

Poželimo na kraju Kosturku i njegovom kroničaru da sagu okončaju “happy endom”, a Janku Belaju zahvalimo na nesvakidašnjoj, poticajnoj temi za razmišljanje.

Krešimir Oremović

No comments yet.