ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Ivana Planinić

07.08.2014.

Ivana Planinić – Portret svestrane i kreativne fotografkinje

Ivana Planinić - Portret svestrane i kreativne fotografkinje
 

Viva la revolucion permanente!
Henri-Cartier Bresson, Magnum

Ivana Planinić, svestrana i kreativna zagrebačka fotografkinja, članica udruge “Fotogard” osvojila je 1. Nagradu u kategoriji dokumentarne fotografije za rad pod naslovom: “Kao oni” na ovogodišnjem natječaju Najfotografija 18. Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best.
To je dobar povod za njeno FOTO predstavljanje i kritičku prosudbu njenog stvaralaštva na stranicama cijenjenog portala Fotogard, čiju osnovu čini njen intervju i izložba fotografija uz članak. Izložba, koja je uvrštena djelom u galeriju portala, a djelom u privitke ovog članka, oblikovana je tako da se njenim razgledavanjem lako prepoznaju težišta autoričinih interesa i stvaralaštva, kao i njena dva oformljena pristupa fotografiji – fotografiji trenutka u nepredvidivoj svakodnevici života ulice i urbanog krajobraza, te pomno osmišljenih i oblikovanih serija i studija fotografija.
No, vratimo se nakratko povodu, razlogu i svrsi ovog predstavljanja. Javnosti je poznato, da se već šestu godinu zaredom, u organizaciji Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best potiče i promovira fotografsko stvaralaštvo u okviru ambiciozne izložbeno – natjecateljske manifestacije Najfotografija Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best.

Iako je ovo natjecanje za najbolju fotografiju na festivalu bila popratna manifestacija, ono je kako svojom organizacijom, inovativnošću tako i odgovornošću organizatora i njenim planskim provođenjem, ponudilo fotografima bogastvo šarolikog festivalskog sadržaja i time mnoštvo izražajnih sredstava i mogućnosti za njihovo fotografsko stvaranje.

U propozicijama natječaja postavljeni su visoki kriteriji za najbolju fotografiju, kako za njen sadržaj, likovnost, kvalitetu i tehničku perfekciju, tako i za strogo pridržavanje općeprihvaćenih pravila dokumentarne i umjetničke fotografije.

Na natječaj, koje organizatori u pravilu objave u svim medijima uoči početka održavanja svakog festivala, iz godine u godinu pristiže sve više kvalitetnih fotografskih radova, uglavnom autora iz zagrebačkih fotografskih udruga, što između ostalog pokazuje da fotografija zauzima značajno mjesto u našem gradu kao jedan od značajnih elemenata suvremene vizualne komunikacije i umjetnosti.

I ove, kao i ranijih godina, stručni žiri je u dvostupanjskom anonimnom ocjenjivanju fotografija, odabrao najbolje fotografije za nagrade i za izložbu, koji je bila priređena krajem lipnja i početkom srpnja u galeriji “Vladimir Filakovac”, Narodnog sveučilišta u zagrebačkoj Dubravi.

Prigodom otvaranja izložbe za najbolja ostvarenja dodijeljene su nagrade za pojedinačne fotografije u kategoriji dokumentarne i umjetničke fotografije i posebne nagrade za najbolju fotoreportažu i fotografski portret.

Odlučili smo se da laureate, odnosno prvonagrađene autorice i autore ovogodišnjeg fotografskog natječaja Najfotografija 18. Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best posebno predstavimo na stranicama portala u rubrici FOTOpredstavljanja.

Ovogodišnji laureati su: Boris Topličanec za najuspješniju fotoreportažu, Ljubica Babac za najuspješniji portret, Ivana Planinić za najbolju pojedinačnu fotografiju u kategoriji dokumentarne i Andro Galinović za najbolju pojedinačnu fotografiju u kategoriji umjetničke fotografije.

Ovaj put predstavljamo Ivanu Planinić, svestranu i kreativnu zagrebačku fotografkinju s diplomom arhitektice, kojoj je fotografija, hoby, pogled na svijet i zbilju i pogled u suvremenu hrvatsku umjetnosti. Reći će: “Fotografiranje za mene predstavlja oslobađanje emocija koje mi omogućuje spoznaju ljepote života u njenom iskonskom obliku. Fotografija mi pruža mogućnost bilježenja trenutka u želji da, kao što njena emocionalna interakcija obogaćuju moj život, ispuni i živote drugih. U životnom okruženju pronalazim teme koje me inspiriraju najčešće koristeći prizore urbanih motiva. Moj pristup fotografiji je interakcija ambijentalnog, socijalnog ili jednostavno emocionalnog trenutka na temelju kojeg stvaram ideju o fotografskom pristupu uključujući tehniku snimanja, okruženje, vrijeme snimanja i sl. Ponekad je to jedinstveno zabilježen trenutak, a ponekad studija koja zahtjeva bilježenje kroz prostorno vremenski okvir.”


 
Ivana Planinić je rođena 1969. godine u Zagrebu. Nakon završenog Matematičko-informatičkog obrazovnog centra (1987. godine) upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu na kojem je diplomirala 1995. godine.

Fotografijom se bavi još od srednješkolskih dana. U početku je uglavnom fotografirala svoje prijatelje, svoju obitelj, rodbinu i razna događanja, kako bi ih sačuvala za uspomenu i otrgnula zaboravu.

Tijekom studiranja i kasnije u struci, uči i ekspermentira u fotografiji kako bi poboljšala tehniku i fotografsko gledanje. Sve više posvećuje pozornost postupcima prigodom snimanja i prigodom obrade fotografija, čime izgrađuje svoj osebujni fotografski pristup i svoj osobni – individualni likovni rukopis.

O tome će reći: “Kroz razdoblje od 2001. do 2005. godine, uglavnom fotografiram vlastite eksterijere i interijere bilježeći arhitekturu u nastajanju od početka do kraja njene realizacije. Kroz njen “rast” fotografskim aparatom bilježim promjene odnosa i prožimanja vanjskog i unutarnjeg prostora gdje u početku ogoljeli prostori vidljivih konstruktivnih elemenata podjednako komuniciraju na relaciji eksterijer – interijer, a nakon postavljanja najčešće staklene fasadne opne postaju refleksna platna koja ujedno oslikavaju i okolni prostor dajući mu potpuno novu dimenziju.

Narednih godina, fotografirajući arhitekturu u kontekstu okoline, kreativnost izričaja pronalazim u dva osnovna sloja. Jedan od njih je statičan koji uglavnom predstavlja scenografiju oblikovnih arhitektonskih elemenata i mijenja se kroz duže vremensko razdoblje, a drugi je konstantno u pokretu, vidljivo kroz promjenu u danu ili godini i uz nama jedinstveno prisustvo ljudi, životinja i biljaka te time čini svaki fotografsko zabilježeni trenutak jedinstvenim. Upravo taj kontrast statičnog – nepromjenjivog i dinamičnog – konstantno promjenjivog često i danas koristim kao fotografski izričaj.

U želji za daljnjim istraživanjem, u Otvorenom učilištu Algebra 2012. godine upisujem program obrazovanja Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu gdje kroz veliki niz teoretskih i praktičnih radionica proširujem svoje fotografsko znanje. Nakon završenog obrazovanja počinjem se intenzivnije baviti fotografijom te osim prethodno spomenutih, posebnu pažnju pri fotografskom pristupu dajem i detaljima, bilo da je motiv urbanog karaktera ili jedinstveni trenutak izražaja ljudskog lica ili tijela kojim se ocrtava emocionalna angažiranost.”

Iz rečenog je vidljivo da je razvojni put njene fotografije od obiteljske preko primijenjene i dokumentarne do umjetničke fotografije raznovrstan i bogat kako po izboru motiva tako i načinu realizacije od čisto reporterske metode do eksperimenata.

Ono što pobuđuje posebnu pozornost je njen pogled na fotografiju i njeni fotografski postupci, naročito tematska i formalna zaokruženost jednog broja njenih fotografija u fotografske serije, odnosno studije, kako ih ona naziva.

Njen fotografski put, stvaralaštvo, fotografski pristup prikazati ćemo u ovom članku kao fotografske priče onim redoslijedom kako su prezentirane u galeriji portala ili u izdvojenim datotekama uz ovaj članak, koje možete pogledati u slijedećoj galeriji.


 

Najprije o njenoj fotografiji s ovogodišnjeg fotografskog natječaja Najforografija Međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best.

Vjerujem, da je fotografiranje na festivalu bilo pravi izazov za mnoge fotografe i fotografkinje, posebno zbog svoje složenosti, neprevidljivosti, dinamičnosti i velikog broja raznovrsnih motiva i prizora. Valjalo se naći u pravom trenutku na pravom mjestu, biti kao “lovac na čeki” i čekati “prave” motive, valjalo je dobro gledati i vidjeti, odvojiti, naglasiti i likovno oblikovati razne motive, prizore i događanja u zanimljive fotografske priče.

Iako ova vrsta fotografije spada prije svega u dokumentarnu, reportažnu, posebno u domenu ulične fotografije, ona je i više od toga, jer se po načinu stvaranja isprepliće s drugim fotografskim disciplinama, posebice s portretnom, sportskom i kazališnom fotografijom. Ona je i umjetnost, a umjetnost je zapravo izbor što i kako staviti u kadar fotografske slike, te pri njenom stvaranju zahtjeva i visoke kompozicijske vrijednosti. Otuda se nisu mogle prihvatiti fotografije jednog broja autora, koje su sadržavale mnoštvo slučajnih motiva i detalja bez obzira jesu li i koliko su važni unutar kadra fotografske slike.

Prema ocjeni žirija, nagrađena fotografija Ivane Planinić pod naslovom “Kao oni” izdvaja se od ostalih fotografija ovog žanra, prije svega po posebnom autoričinom fotografskom pristupu i fotografskim postupcima tijekom snimanja i kasnije tijekom njenog oblikovanja.

Ivana je iz običnog prizora festivalske priredbe, objektivom svoje fotografske kamere izvukla ono što je za priredbu bilo najtipičnije, likovno najinteresantnije i fotografski najspecifičnije. Širokokutnim objektivom svoje kamere, uz odlično odabranu stajnu točku, prepoznavanje i hvatanje pravog odlučujućeg trenutka plesne priredbe, posebno harmonije pokreta i gestova glavnog aktera fotografiranog prizora – djevojčice u prvom planu i plesačkog para u srednjem planu kadra fotografske slike, odličnom skladnjom slikovnih elemenata u kadru uspjela je napravit fotografiju, punu informacija, jednostavnosti, prirodnosti, čistoće, bliskosti, spontanosti i emocija.

Vidjeti više na: http://www.fotogard.com/najfotografija-18-medunarodnog-ulicnog-festivala-cest-is-d-best.

Valja reći i to da je Ivana postigla još jedan zavidan uspjeh na ovom natječaju. Ona je jedna od najuspješnijih autorica po broju nominiranih i izloženih fotografija. Čak četiri njene fotografije ušle su u finale, odnosno bile su nominirane za nagrade i bile izložene na spomenutoj izložbi. Sve njene fotografije koje se mogu pogledati u galeriji ovog portala (fotografije pod rednim brojevima: 02, 03, 04 i 05) zadovoljile su sve zahtjeve natječaja i više od toga. One nisu samo informacija i dokument, one su najbolji primjer njenog posebnog načina izražavanja, ili kako je to nekoć rekao slavni Cartier Bresson – one su “trenutna kombinacija njenog oka, srca i uma”.

O tome će Ivana reći: “Ove godine sam prvi put sudjelovala na natječaju Najfotografija zagrebačkog uličnog festivala Cest is d`best što me uveliko ispunilo. Cest is d`best kao ulični festival kojeg karakterizira interakcija izvođača i publike svih uzrasta, obogaćuje nas različitim vidovima umjetničkih performansa. Nagrađena fotografija KAO ONI i primljena fotografija ODA RADOSTI nastale su prilikom nastupa brojnih plesnih skupina iz Hrvatske i inozemstva na glavnom zagrebačkom trgu pod nazvanim PLESNA ZGROZNICA. U ovom slučaju, ples je oblik umjetnosti koji se prvenstveno prenosi izražajem pokreta. Prilikom svih plesnih nastupa neizmjerno su me se dojmila rasplesana djeca koja su potpuno uživljenja, imitirala pokrete plesača izvođača. Ostale dvije primljene fotografije UMJETNICA i USPAVANA LJEPOTICA nastale su na Zrinjevcu inspirirane dječjim radionicama te predanim angažmanom malih umjetnika. Predivan je osjećaj kad rad u koji uložite toliko ljubavi i pažnje bude prepoznat od strane stručnog žirija. Takva nagrada je inspirativna za moj daljnji rad i istraživanja vlastitog fotografskog izričaja.”

Drugi sklop Ivaninih fotografskih priča je stvaranje posebnih zaokruženih fotografskih cjelina. U tom kontekstu valja spomenuti i posebno izdvojiti njeno sudjelovanje i uspjeh na prošlogodišnjem festivalu fotografije Rovinj Photodays. Iako njen rad nije bio pobjednički, ušao je u finale i time u nominaciju za nagrade i ostavio je snažan dojam na žiri i publiku prije svega po autoričinoj osnovnoj zamisli, ideji i fotografskom pristupu.

Reći će: “Na natječaju Rovinj Photodays 2013. u kategoriji Arhitektura ušla sam u finale serijom fotografija ZAPRUĐANSKE LIMENKE na kojima sam fotografskim izričajem te nizom prikaza željela na realni, ali ujedno i osobni način prikazati život zapruđanskih limenki.
Zapruđe je naselje nastalo 60-ih godina u novom dijelu Zagreba, uglavnom izgrađeno potpunim montažnim sistemom čineći tako sklop modularnih jedinica u potpunosti vidljiv na pročeljima zgrada kojim dominiraju limeni elementi zbog čije prepoznatljivosti dobivaju ime “zapruđanske limenke”. Tijekom godina, u početku potpuno identične modularne jedinice jasno definirane bojama i materijalima, postaju grupacija prepoznatljivih sklopova odražavajući način života zapruđanaca”.

Valja spomenuti da je ova Ivanina serija nakon Rovinja gostovala u rujnu prošle godine u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt u sklopu zajedničkih izložbi svih pobjednika i finalista Festivala fotografije Rovinj 2013).

Ivana voli svoj grad, njegovu arhitekturu, kuće, zgrade i naselja. Oni su za nju isto kao i ljudi – fotografski motivi s dušom, motivi koji se ispituju i doživljavaju, oni nisu bezdušni objekti, koji se samo promatraju i usput fotografski dokumentiraju. Ivana svoj grad stalno promatra, osluškuje i propituje i oblikuje njegove vizure u nove fotografske priče. Tako je potaknuta dinamičnim i razigranim refleksijama ostakljenih prodora Cvjetnog prolaza ostvarila prošle godine seriju fotografija „Kristali“, a zatečena neizvjesnosti pogleda u budućnost kroz svakodnevnicu gradskog ritma oblikovala je seriju “Nepoznato u poznatom”, a zatim i seriju “Ilica – veže i prolazi” (serije se mogu pogledati gore prikazanoj galeriji u ovom članku i na web stranici http://www.fotogard.com/ivana-planinic-kristali/.

Ivana se afirmirala i fotografijom svakodnevice takozvanoj “Life” fotografijom, posebno u uličnoj i urbanoj fotografiji, o čemu je bilo već riječi na početku ovog članka. Možete ih pogledati u galeriji portala. Iako bi ih po njihovoj prirodi mogli svrstati u žanr reportažne fotografije, one su šire od toga. Ivana zapravo ne stvara samo aktualne fotografije, vezane za prostor i vrijeme kako bi opisala neki događaj, motiv ili prizor, neku scenu, neko ponašanje. One su i to, ali, pored informativnog i dokumentarnog, one u sebi imaju nešto više, nešto što se ne vidi, ali se doživljava. To nevidljivo je odraz njenih misli, osjećaja, raspoloženja i njenih emocija.

Ivana najradije fotografira svoj Zagreb, u njemu pronalazi inspiraciju i poticaj za svoje stvaranje. Ona slika zagrebačku zbilju i život onako kako ih samo ona vidi, osjeća i doživljava. Time dokazuje da inspiraciju za velike i zanimljive fotografske priče ne treba tražiti na dalekim putovanjima, one su tu, svuda oko nas, samo ih valja otkriti, osjetiti, doživjeti i ovjekovječiti svojom fotografskom kamerom. Svojom pojavnošću njene fotografije ukazuju na suštinu fotografske vizije, na njenu dvojnost: fotografija je s jedne strane odraz stvarnosti, a s druge ona je interpretacija te stvarnosti. Po mom mišljenju ova joj je tematika kao autorici najbliža i za nju najtipičnija, pa vjerujem da će nastaviti u traganju i otkrivanju novih motiva, novih vizija i novih pogleda i time s oblikovanjem novih zanimljivih fotografskih priča.

Ivana u svom stvaranju ne traži uzore u poznatim autorima iz povijesti i suvremene fotografije iako prati i izučava njihova djela, njihova iskustva i pouke. Reći će: “Postoji niz fotografa koji me inspiriraju svojim radom te, neovisno o temi kojom se bave, nadahnjuju svojom posvećenosti i pristupom na polju fotografije. To nisu samo istaknuti fotografi već i svi oni koji svojim fotografijama probuđuju u nama kreativni osjećaj za stvaranjem te traženjem vlastitog izričaja. Uvijek postoje priče koje želimo ispričati te svakodnevno istražujemo i osluškujemo svoju okolinu u potrazi za novim poticajima i pristupima”.

Kada razmišljam o ovom njenom fotografskom pristupu dolaze mi na um razmišljanja velikog Tolstoja, koji je rekao: “Često čujemo kako mnogi govore: ne želim živjeti razumom drugoga, razmišljat ću sam. A čemu razmišljati o onomu što je već poznato. Uzmi što je gotovo i idi dalje. U tome je snaga čovječanstva”.

Ivana je članica fotografske udruge Fotogard, rado se druži sa kolegama s kojima izmjenjuje iskustva. Svoje fotografije rado izlaže na skupnim izložbama, a neke od njih objavljuje na fotografskim portalima i u stručnim časopisima. Pregled njenog izložbenog stvaralaštva možete pogledati u dokumentu – Pregled izloženih fotografija na hrvatskim i međunarodnim natječajima i izložbama.

Na kraju valja reći i to da su prezentirane fotografije samo jedan dio Ivaninog fotografskog opusa, ali dovoljne za potpuno upoznavanje njenog fotografskog puta, pogleda, stila i izričaja. One istovremeno pokazuju koliko je potrebno studioznosti, znanja, upornosti, vještine i nadahnuća za njihovo stvaranje i konačno oblikovanje. Upornost, eksperimentiranje, kontuirano učenje potrebni su čimbenici za daljnji razvoj i napredak fotografije. To nije samo potreba nego i svojevrsni poziv i zahtjev.

Otuda i danas dobiva na značaju stav legende fotografije, Henri-Cartier Bressona, kojeg sam naveo na početku članka i koji je on u ulozi osnivača Magnuma, poznate svjetske fotografske agencije, pedesetih godina prošlog stoljeća uputio u pismu svojim kolegama širom svijeta, kako bi unaprijedili i poboljšali fotografsko stvaralaštvo.

“Viva la revolucion permanente!” Zato istražujmo, otkrivajmo, osmišljavajmo i bilježimo svojim kamerama svijet oko nas, svojim očima, svojim umom i srcem – na svoj način. Tako, kako to čini Ivana Planinić, ali i poneki autori okupljeni u našim fotografskim udrugama.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

No comments yet.