ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Ivan Posavec i Mijo Vesović – Krivo srastanje

03.07.2015.

U NO galeriji Muzeja suvremene umjetnosti, u utorak, 7. srpnja, u 19:30 sati, otvara se izložba ‘Krivo srastanje’ Ivana Posavca i Mije Vesovića. Izložba ostaje otvorena do 9. kolovoza.

Ivan Posavec i Mijo Vesović - Krivo srastanje
 
Izložba ‘Krivo srastanje’ temelji se na istraživanju Zbirke fotografija Muzeja suvremene umjetnosti, točnije, na autorima koji se značajno utjecali na razvoj domaće fotografije a to su ponajprije Mijo Vesović i Ivan Posavec. Ujedno, to je prvo njihovo zajedničko izlaganje, pa je utoliko već samo po sebi svojevrsni kuriozitet.

Njih dvojica istaknuti su protagonisti otpora dominantnim kulturalnim modelima čiji se zametci prate s razvojem tzv. omladinske kulture potkraj 70-ih i početkom 80-ih. Iznjedrili su, usto, brojne medijske skladale koji su danas predmetom mistifikacije. Bili su to, podsjećamo, ‘dani slave’ Poletovske fotografije koja je postala lokalni fenomen. Na početku su ‘krivo srasli’ u odnosu na kontekst u kojem su započeli umjetničku karijeru da bi danas, u kontekstu marketinški posredovane vizualne komunikacije, jedva prepoznali vlastito djelo i njegovo naslijeđe.

Ivan Posavec i Mijo Vesović - Krivo srastanje Ivan Posavec i Mijo Vesović - Krivo srastanje Ivan Posavec i Mijo Vesović - Krivo srastanje Ivan Posavec i Mijo Vesović - Krivo srastanje

 
Iz teksta D. Kršića: ‘Tvrdnju da jugoslavensko društvo u doba socijalizma nije bilo ni konzervativno, ni puritansko potvrđuje i činjenica da erotika na stranicama Poleta nije bila utjelovljena isključivo u ženskim tijelima. ‘Skandal Šarović’ samo je najspektakularniji podsjetnik na to, ali ništa manje značajne nisu ni fotografije koje upućuju na erotičnost djece (Posavčeve djevojčice koje na nekoj gradskoj manifestaciji podižu svoje suknjice i pokazuju gaćice ili Vesovićev Rosebud, obnaženi dječak s buketom cvijeća). Takve slike danas su nezamislive u medijskom imaginariju: njihovo objavljivanje teško da bi prošlo bez moralne panike, optužbi za pedofiliju i reakcija pravobraniteljice za djecu. Čak i unutar galerijskog konteksta takve fotografije danas postaju problematične i pomalo zazorne. (…)

Dok umornim, sjetnim, možemo reći i deziluzioniranim, uglavnom sredovječnim muškim radnicima pripada svijet lagano propadajuće industrijske proizvodnje, tim mladim ženama – kao i muškarcima poput Šarovića i novovalnih rock glazbenika – pripada tada još novi i optimističan svijet medija, spektakla, svega onoga što nazivamo postindustrijskom proizvodnjom. Gledajući danas te fotografije, moramo se zapitati ne kamo je nestalo radništvo (to, na žalost, znamo), ili gdje su i što danas rade te zvijezde, nego, prije svega, kamo je nestao taj optimizam, ta (naivna?) vjera da će budućnost postindustrijskog, postmodernog svijeta biti isključivo svijetla? U medijima se danas tek sporadično i gotovo slučajno pojavljuju fotografije koje bi nam prikazujući sadašnjost tih već ostarjelih djevojaka i mladića ponudile odgovore na ta pitanja. Ne zato što u današnjim medijima fotografije uopće ne bi bilo, nego zato što medijska i urednička politika — u kojoj tabloidno skandaliziranje i dociranje kulumnista i opinion-makera, predstavljaju dva lica istog moralizirajućeg stava koji odlikuje sve konzervativne politike – strukturno više ne dopušta takav pogled.’
Kustosica: Leila Topić

No comments yet.