ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Ivan Kovač – Lika, ljepota bespuća

04.05.2012.

Pitaju me ljudi; Kako? Gdje? Kad? Vrlo jednostavno. Fotoaparat, nekoliko rola cb filma, stativ… i put pod noge…

Fotografije Like nastale su tijekom zadnjih deset godina. Upravo čitam autobiografiju možda za amerikance najvećeg fotografa Ansela Adamsa. Adams je cijeli život proveo fotografirajući ( još u ono vrijeme ) neistraženu prirodu. I kako kaže u svojoj knjizi, nije se nikad pripremao za snimanje pručavajući prognozu, ili položaje sunca i sl. Otišao bi sam u divljinu, i čekao da ga trenutak iznenadi.

Sjećam se kad sam ukipčio fotografiju pastira i u prednjem planu drva s kutijom cigareta. Bio sam na jednoj sporednoj cesti blizu Udbine i ugledao zgodan motiv, staro, usamljeno drvo pored puta. ‘Da sad barem netko prođe i ispriča priču u tom motivu’, pomislio sam. Nakon nekoliko minuta pojavio se odnikud čovjek s štapom, pozdravio nas uljudno i nestao na horizontu!

Prije sedam godina snimao sam reportažu za emisiju ‘Globalno Sijelo’. Nekoliko kilometara od Pazarišta u malom gaju, proplanku do kojeg vodi šumska cesta, stara, prastara, gotovo srušena kuća. U njoj bez struje, vode, živi mentalno zaostali mladić i neka starica. Kuha joj, cijepa drva, a zauzvrat ima gdje prespavati. Vidio sam i snimao svašta, al to me dirnulo. Ušao u kuću ( koliko se sjećam, teško mi je bilo bilo što snimiti zbog premalo svjetla ). Nabrzinu sam ‘okinuo’ dvije fotke svojim Rollei AFM 35 aparatom. Još od studentskih dana, kad sam snimao sela po Žumberku, omiljeni leica format film ( i dan danas ) je ILFORD HP5 400. Dovoljno ASA da se i ovakve mračne situacije fotografiraju. Danas je sve drugačije jer fotografi nisu zadovoljni ni sa 3200 ASA.

Lika je uistinu fotogenična. Na relativno malom prostoru, stijene, vode, šume. I to nevjerojatno nebo! Mediteranska klima opire se dolasku hladnih fronti sa sjevera. Neprestano komešanje. Dramatični oblaci. Otoci sunčevih zraka. I samoća.

Za dobru fotografiju, za ukipčit krajolik treba čovjek biti sam. Zbog dosta nepristupačnog terena, stalnih vjetrova, odustao sam od kamera velikog formata. Što manje opreme to bolje. Mamiya 7. Rezervna Mamiya RB 67. Stativ. I putujem, i spremam se opet. I totalno promašim dan, ponekad. Ma koga briga!? Fotografija je meditacija. Jedna uspjela fotka, možda nijedna… svejedno… dan je ispunjen….

Ivan Kovač
Akademski snimatelj

kontakt: ivan.kovac2@zg.htnet.hr
web: ivankovacphotography.com

No comments yet.