ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Iva Lulić – Vile i vilenjaci Artusi

22.08.2012.

U četvrtak 23. kolovoza u 20.00h, u Galeriji Fotokluba Split, Marmontova 5, otvara se izložba Vile i vilenjaci: Artusi autorice Ive Lulić.
Vile i vilenjaci Ive Lulić u Koprivnici

Vile i vilenjaci humanitarni su projekt fotografkinje Ive Lulić i Udruge Artus.

Krenuo je kao samostalna inicijativa Ive Lulić, a razvio se u suradnju i rad desetak ljudi koji čine udrugu Artus.

Izložba će biti otvorena do 6. rujna 2012.

Iva Lulić rođena je 11. Lipnja 1979.god.
Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu odsjek Povijest umjetnosti i Etnologije, gdje je i diplomirala 2007. god.
Fotografsku naobrazbu stekla je na Arhitektonskom fakultetu Studij Dizajna na trogodišnjem izbornom kolegiju ‘Fotografija i film’.
Nakon završetka fakulteta nastavlja se baviti fotografijom i profesionalno, zadnje 4 godine radila je kao fotograf Adria Medie u Zagrebu za mnoga njihova izdanja časopisa.
Sudionica je Zimske likovne kolonije ZILIK, Doma za djecu Vladimir Nazoru u Karlovcu, gdje je i nastala ideja za umjetnički koncept ‘Vile i vilenjaci: Artusi’.
Izložba ‘Vile i vilenjaci Artusi’ bila je postavljena na Starom gradu Dubovac u Karlovcu 11.svibnja 2011 i u Dom HDLU-a u Zagrebu 7. Srpnja 2011.

UMJETNIČKI KONCEPT ‘VILE I VILENJACI’

Zamisao se temelji se na fotografiji koja prikazuje dobre vilenjake u prirodi, a vilenjaci su djeca iz Doma Vladimir Nazor u Karlovcu, jer i oni kao i mali vilenjaci žive bez roditelja i možda ih je baš takav način života potaknuo da neke stvari na ovom svijetu shvate ranije od nas ostalih. Ta ih činjenica pretvara u vile i vilenjake. Nadrasli su materijalizam svojstven ljudima. Ovi klincu znaju da je ljubav pokretač svemira, znaju da je čisto srce ključ sreće, a iskrenost najveći dar koji možeš dati bližnjemu. Kao što narodna predaja kaže da je svijet bio ljepši dok su vile njime hodale, tako su nam možda ovi vilenjaci prilika da svijet opet učinimo ljepšim. Uvjerena sam da bi svijet postao puno ljepše mjesto kada bi ljudi dozvolili ovim malim vilama i vilenjacima da ih pouče životu i življenju.

Cilj takve fotografije je prikazati dijete kao prekrasnog malog vilenjaka u ambijentu prirodnih ljepota Hrvatske. Naša zemlja zemlja vrvi prekrasnim krajolicima koji su adekvatni duhovnoj ljepoti te djece. Teži se tome da svako dijete ima svoju orginalnu scenografiju i svoj krajolik u kojem caruju ljepota i mašta. Vilenjaci iz Karlovca dobili su svoje specifično vilenjačko ime Artusi. Fotografije su bajkovite, ali istovremeno je sve na njima je stvarno. Svi efekti su prirodni, a namjerno se neće koristiti razni programi za dodavanje efekata ili slično. Geslo je 100% prirodno. Dugoročni cilj je fotografijama obuhvatiti svu djecu Hrvatske iz domova i sve ljepote naše zemlje kao simbol duhovnih i prirodnih ljepota Lijepe Naše.

Izložbe ‘Vile i Vilenjaci Artusi’ dio su projekta ‘Vile i Vilenjaci Artusi: kreativno djetinstvo i odrastanje’ udruge Artus.

Iz predgovora, Stanko Špoljarić:
‘Svojim fotografijama Iva Lulić ušla je u svijet mašte. Djeca su glavni akteri slikovitih događanja po scenariju i u režiji Ive Lulić postaju vilenjaci, smještena su u krajolik na granici stvarnog i imaginarnog. Iva je svojim senzibilitetom i prizoru i odabranom kadru dala uzbudljivost bajkovitog, povezujući dječju prostodušnost i pitoresknost pejsaža. Uzdigla je čvrstoću realističnog od tla. S jedne strane davanjem djeci prozračnih krila, a s druge efektom svjetla, zahvaćenom u difuznom rasprostiranju ili u energiji jakih koridora prodora. Svjetlo je često i vodilja razumjevanja. Dramatike zbivanja ili lirske tankoćutnosti. Ulazeći u šumarke, dolazeći na livade, zaustavljajući se gustišu stabala i žbunja ili tražeći čistoću prostora, Iva Lulić otkrivala je sukladno svojoj likovnoj osjetljivosti idealne ambijente za zamišljene ili naslućene situacije. Iva nalazi brojne i različite rakurse, postavlja svoje „glumce“ u prvi plan, ili ih gotovo prikriva iza nekog debla ili kosini vododerine u tami šume. Ivini vilenjaci nosioci su i humornih stanja, ali i „ozbiljnih“ zgoda, ostaju djeca, ali i na makar simboličan način prihvaćaju uloge odraslih.’

www.artusudruga.hr

No comments yet.