ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Gordan Lederer – Radni dan

03.10.2011.

Na prvoj godini studija na Akademiji dramske umjetnosti za rad iz predmeta Fotografija Gordan Lederer cijeli je dan proveo sa ocem i njegovim kolegama na poslu u Zavodu za projektiranje gdje je snimio reportažu pod nazivom ‘Radni dan’. Ekskluzivno vam pokazujemo njegovu reportažu koju smo dobili od jednog člana Zavoda za projektiranje kojem je Gordan poklonio izrađene fotografije.
.

.
HRT-OV snimatelj Gordan Lederer 10. kolovoza 1991. godine poginuo je u 33. godini snimajući hrvatske vojnike u akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice tijekom srpskih napada na Pounje. Pogođen je snajperskim metkom i gelerom granate, a preminuo je na putu do bolnice.
.
Iza sebe je ostavio mnoge video zapise koji i danas vrlo slikovito govore o prvim danima Domovinskog rata, a najpoznatiji je legendarna Banijska praskozorja.
.
‘Majka mu je govorila često Gogo, stradat ćeš, a on je govorio: Mama, ili sve ili ništa. Na kraju je ispalo ništa, ali on je bar obavio svoj posao ljudski, kako spada’, izjavio je njegov otac Prvislav Lederer jednom prilikom za HRT.
.
.
Gordan LedererGordan Lederer (Zagreb, 21. travnja 1958. – 10. kolovoza 1991.) je poslije osmogodišnje škole i gimnazije u Zagrebu završio školu za fotoreportere Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu. Studij filmskog i tv-snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisuje 1983. te diplomira 1989. godine s dokumentarni filmom Samoća (S. Aničić, 1987.) u produkciji ADU.
.
Godine 1986. započinje studij arheologije na Filozofskom fakultetu, a 1989. godine u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku započinje poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale.
.
Za vrijeme studija s kolegom Mojmirom Koničem realizira u akademskoj produkciji 35 mm animirani film Muybridge i comp. (1986.). Film je nagrađen Nagradom Sveučilišta, Sedam sekretara SKOJ-a i nagradom ASIFA-e za najbolji debitantski film na 33. festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu.
.
Od 1986. -1989. godine angažiran je kao trik-snimatelj na dugometražnim animiranim filmovima Čudesna šuma (M. Blažeković) i Čarobnjakov šešir (M. Blažeković). U tom je razdoblju Gordan Lederer snimio i nekoliko animiranih video-spotova. Kao fotoreporter radi za Vjesnik, Borbu, Politiku i omladinski tisak.
.
Surađivao je na multimedijalnim prikazivanjima Borisa Bakala (Stolpnik i 22 prizora smrti).
.
Član je Društva filmskih radnika od 1988. godine.
.
Od 1987. godine kamerman je Hrvatske televizije. Kao snimatelj realizira 1987. godine na Televiziji Zagreb dokumentarne filmove Udruženje samaca i Badanj. Pored redovitog kamermanskog posla, kao snimatelj i scenarist – u suradnji s Draženom Šimićem – od 1989. do 1990. godine realizirao je niz samostalnih autorskih priloga arheološko-povijesne i putopisne tematike, vezanih uglavnom uz dokumentarni program redakcije Obzora (urednik Mladen Trnski): Tunis stagno (1990.), Turska kosa (1989.), Bunja (1989.), Castrum Justiniani (1989.), Uskršnji običaji a Velikoj Hrvatskoj (1989.), Mirna rijeka (I. dio 1989.), Licka Zrmanja (1990.), Hercegovina danas (1990.), Najstarije Topusko (1990.), Vodeničarstvo a Zagrebu (1990.), Savom mjesec dana nakon poplave (1990.), to mini-serijal pod naslovom Agramer Historische Video Zeitung (1989.-1990.: Posljednja snivališta zagrebačkih purgera, Mirogoj, Gradine i gradišta na Medvednici).
.
Godine 1990. snimatelj je dokumentarnog filma Tunguska katastrofa I/II (režija Željko Belić).
.
Uz rad na dokumentarnim filmovima stekao je stanovito iskustvo ratnog snimatelja 1991. godine snimajući na iransko-iračkom ratištu s novinarom Zvonkom Zmazekom i Draženom Šimićem dokumentarni film Kurdska kolijevka traži utočište. Iste godine kao autor i snimatelj realizira dokumentarne filmove Zima u plavsko-gusinjskoj kotlini i Knin bez komentara.
.
Od samog početka rata u Hrvatskoj snima na svim kriznim područjima za dnevnike Hrvatske televizije. Lederer snima u Kninu i Pakracu, kod Osijeka i Borova sela, u Vukovaru i na Banovini. Pao je od snajperskog metka i tromblonske mine snimajući u selu Čukura ponad Hrvatske Kostajnice. Njegova je kamera zabilježila mjesto odakle je pucano i zabilježila mjesto njegovog pada. Umro je na putu za Zagreb dugo vožen automobilom jer zapovjednik V. vojne oblasti JNA general Milan Rašeta, koji je stolovao u Zagrebu, onemogućava prelet helikoptera kojim bi Lederer bio prebačen u bolnicu.
.
Iz materijala snimanog na Banovini posmrtno je na HTV-u napravljen glazbeni video Banijska ratna svitanja. Taj je video, prebačen dobrotom tvrtke Arri iz Münchena na 35 mm filmsku vrpcu, a Akademija dramske umjetnosti prikazala ga je na otvorenju Festivala visokih filmskih škola u Münchenu u jesen 1992. godine.
.
Gordan Lederer posmrtno je dobitnik Posebnog priznanja Hrvatskog novinarskog društva za osobite zasluge na području novinarstva u domovinskom ratu (1993.). Na prijedlog Odbora za dodjelu nagrade Vladimir Nazor Gordan Lederer i grupa poginulih snimatelja dobili su posmrtno za svoj rad Posebno priznanje Ministarstva kulture Republike Hrvatske (1993.). Posmrtno mu je dodijeljeno i odličje Reda Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom (1996.).
.

No comments yet.