ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Goran Begonja – Kolodvorske kronike

19.05.2011.

Sjedim. Hlad mi pravi, već ruzinava ali još uvijek upotrebljiva, tabla s brojem jedan. Kao da mi hoće reći da sam prvi ili posljednji, makar mislim da nisam niti jedan od tih. Tolike kolone lica se slijevaju oko mene a ja ipak osjećam mir (i ponekad klonem u svoj toj tišini. I baš nitko me ne primijeti… Na kolodvoru vas nitko ne primjećuje.
.

.
Opirući se snu prstima drobim koricu kruha, pokušavajući prizvati nekog vrapca da mi pravi društvo, da me bar netko primijeti. I gle čuda, jedan mali odvažni vrabac doleti i pokupi mrvicu s poda, sažvače ju u trenu, gledajući, cvrkučući i tražeći još. Dam mu i drugu i treću (valjda ima veliku obitelj) ali poslije posljednje on nestane. Nisam se začudio. Svi mi odlazimo kad nemamo razloga ostati.
.
S osmijehom ustanem i krenem u lov na tišinu, kolodvorsku tišinu. Tišinu koja popunjava prazninu između gomile lica, stvorena ljudskom neobazrivošću i hladnoćom.
.
Iako dijelimo isti peron, isti vagon pa i isto sjedalo, hladnoća nas obavija… Kako bi bilo da se stisnemo?! Kako bi bilo da dođemo bliže jedni drugima? I hoćemo, kad zatrebamo jedni drugima, kad hladnoća postane nepodnošljiva, kad nam zafali toplina..
.
Na kolodvoru prođe cijeli životni ciklus. Neki dolaze, neki odlaze. Sve u nekoj tišini i nerijetko u suzama. Svi mi na kraju odemo u tišini… a suze, suze dobijemo samo ako zaslužimo… Za suze se borimo.
.
PS. Fotografija bilježi tu tišinu jer nekad postoji i ono što ne možemo vidjeti.
.
Goran Begonja
.
.
Rođen sam 28.11.1987. u Zadru ali već 4 godine živim u Zagrebu i studiram na Građevinskom fakultetu. Veliki sam zaljubljenik u analognu crno-bijelu fotografiju i prateće fotografske tehnike. Na fotografiju gledam kao na sredstvo umjetničkog izražavanja te se ne rijetko osjećam kao stranac kada se razgovara o modernoj fotografskoj tehnici. Poklonik kvalitete naspram kvantitete te se često desi da i jedan film u aparatu stoji po mjesec dva. Jer stava sam da su fotografi obdareni božanskim darom… Samo oni i On mogu zaustaviti vrijeme u “najljepšem” trenutku i te trenutke pretvoriti u vječnost. Izabrati “najljepši” od svih prekrasnih motiva i životnog arsenala jest teško ali je i izazov. Odgovoriti izazovu na pravi način čini nas boljim fotografom. Imam svoj put.
.
Više radova autora možete pronaći na http://goranbegonja.daportfolio.com/
.

  1. Zanimljiv i kompletan rad, podržavam. Sviđa mi se, bravo Gorane. :-)

    Komentar by Vedran Mandić — svibanj 19, 2011 @ 12:31 pm

  2. Svaka čast! :)

    Komentar by Ivana G. — svibanj 20, 2011 @ 6:23 pm

  3. Hvala Vedrane

    Komentar by Goran — svibanj 20, 2011 @ 6:32 pm

  4. Tvoje fotografije imaju dušu.. sve ostalo je suvišno za reći..

    Komentar by maya — svibanj 20, 2011 @ 6:41 pm

  5. Ja bi volio vidjeti još koju fotku, ali i ovo što je je dobro. Sve zajedno jako dobar uradak..

    Komentar by Ivica Ivčević — svibanj 30, 2011 @ 3:24 pm

  6. Ovo je super, savršeno, ovaj tekst ću vjerojatno negdje iskoristiti, naravno navesti ću tebe kao autora ;-))!!!

    Komentar by Katica — lipanj 8, 2011 @ 9:42 pm

  7. Slobodno Katice… :D

    Komentar by Goran — lipanj 14, 2011 @ 4:58 pm

  8. respect….

    Komentar by Željko Milaković — lipanj 25, 2011 @ 6:41 pm