ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Göksin Sipahioglu – The Best off

07.08.2011.

U nedjelju 7. kolovoza u 21h u sklopu programa 57. splitskog ljeta, u Galeriji Fotokluba Split otvara se izložba fotografija Göksin Sipahioglua: The Best off Göksin Sipahioglu.
.

Göksin Sipahioglua - The Best off Göksin Sipahioglu

.
Goksin Sipahioglu, francuski je državljanin turskog porijekla. Sipahioglu je najpoznatiji turski fotoreporter svih vremena i jedno od najjačih imena svjetske novinske fotografije uopće, osnivač jedne od tri najslavnije svjetske fotografske agencije Sipa Press sa sjedištem u New Yorku i Parizu. Autor je osobno došao prvi put u Hrvatsku na otvorenje izložbe, zajedno sa svojom suprugom i suradnicima iz sjedišta u Parizu.
.
Göksinova svjetska karijera počinje 1956. kada napušta rodnu Tursku da bi pratio sinajski rat. Fotografije ranjenih egipatskih vojnika u sinajskoj pustinji tijekom Izraelsko-egipatskog rata prva su njegova svjetska eksluziva. Tijekom godina Göksinova je agencija privukla mnoge talente koji su postali majstori novinske fotografije. Među njima je i naš svjetski poznat fotograf Jadran Lazić.
.
Izložba će biti otvorena do 23. kolovoza 2011.
.
.

The Best off Göksin Sipahioglu 1 The Best off Göksin Sipahioglu 2 The Best off Göksin Sipahioglu 3 The Best off Göksin Sipahioglu 4
.
The Best off Göksin Sipahioglu 5 The Best off Göksin Sipahioglu 6 The Best off Göksin Sipahioglu 7 The Best off Göksin Sipahioglu 8

.
Göksin Sipahioglu – Mr Sipa, fotograf
.
Njegov patronim (ime naslijeđeno od oca) znači sin spahije, „onaj koji u rat ide na konju”, gospodar. Visok i vitak, bio je vođom još od dana kada je igrao košarku pa sve do svoje novinarske karijere. Rođen 1926. u Izmiru, njegovo zanimanje za novinarstvo seže u djetinjstvo, kada je s 12 godina istraživao podzemne hodnike Istanbula. Njegova upornost i čvrst karakter po prvi puta su ušli u legendu kada je „roda”, kako su ga navijači prozvali od milja, postao osnivačem i igračem košarkaškog kluba u Istanbulu, te potom i sportskim izvjestiteljem, te glavnim urednikom Istanbul Expressa, večernjeg novinskog lista, kojem je promijenio izgled dajući prednost fotografijama.
.
Tursku je napustio 1956. kako bi izvještavao o Sinajskom ratu. Od tada pa nadalje biva „prvim”, obdaren iznimnom smjelošću, znatiželjom, smislom za analizu i predosjećanje događaja.
.
Bio je prvi zapadni novinar koji je ušao u komunističku Albaniju, prvi koji je u Kubi, preobukavši se u pomorca, napravio ekskluzivne fotografije tijekom Kubanske krize, a sasvim sigurno i prvi turski izvjestitelj koji je izvještavao o sukobima u odijelu i kravati.
.
Za svoje je reportaže pisao tekstove i snimao fotografije. Tragao je za senzacijama sve dok 1968. nije stigao u Francusku kao glavni dopisnik za Hürriet, udišući zrak u Latinskoj četvrti, odakle će izvještavati o zbivanjima u svibnju 1968.
.
Činilo mu se da u lancu između snimanja fotografija i njihovog objavljivanja neka karika nedostaje, i shvatio da bi se foto-vijesti mogle šire distribuirati pa je u Parizu otvario svoju vlastitu agenciju. Sa svojom partnericom Phyllis Springer osnovao je Sipa Press, „najveću fotografsku agenciju na svijetu” u vjerojatno najmanjem uredu na svijetu od svega 16 m2, ali zato smještenom na najljepšoj svjetskoj aveniji, Elizejskim poljanama.
.
Često se zaboravlja da je Göksin bio istaknuti fotograf, arhetipski reporter svjetske klase u sretna vremena za novinarstvo.
.
Izložba koja mu je posvećena ne otkriva samo fotografov smisao za kompoziciju, njegov talent za hvatanje trenutka, njegovu empatiju i ljudskost, već i njegove vještine u radu u lošim svjetlosnim uvjetima, uz odabir tema koje su vremenom ušle u povijest i uvijek ostajući budnoga oka.
.
Ove rijetke kvalitete pomogle su Göksinu Sipahiogluu, čovjeku i direktoru agencije, da prikupi, potakne, promovira i distribuira fotografije mnogih talentiranih fotografa koji su postali majstorima foto-novinarstva, prikazujući nam svijet i suvremenu povijest, poput Abbasa, Alexandre Boulat, Patricka Chauvela, Luca Delahayea, Oliviera Jobarda, Jadrana Lazića, Manoochera, Yana Morvana, Reze, Michela Setbouna, Vladimira Sichova, Christine Spengler, Alfreda Yagobzadeha.
.
Agnès de Gouvion Saint-Cyr
.


.

  1. Čitao sam kraći članak o njemu u JL, definitivno inspirirajuće!

    Komentar by Ivan — kolovoz 9, 2011 @ 10:33 am