ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Fredy Fijačko – Britanac nedjeljom prije podne

22.08.2013.

Pozivamo vas na otvorenje izložbe fotografija ‘Britanac nedjeljom prije podne’, autora Fredya Fijačka, koje će se održati u utorak, 27. kolovoza 2013. godine, u Galeriji MODULOR, Park stara Trešnjevka 1 u Zagrebu, od 19 sati. Izložba se može pogledati do 6. rujna 2013.

Fredy Fijačko - Britanac nedjeljom prije podne
 
Britanski trg (Ilički plac – preveli bi stari Zagrepčani) subotom i osobito nedjeljom prijepodne živi život pravog buvljaka kakav imaju i drugi europski gradovi. Tada se trg pretvara u mjesto slobodnog trgovanja, u antikvarnicu na otvorenom, u sajmište uspomena, ali i mnogo više od toga.

Fotografije Fredyja Fijačka zabilježile su zbirke pradavnih medvjedića, uvezene ruske servise i replike starih engleskih tanjura; ljupke lutke otmjena držanja, Disneyjeve gumene ljubimce, kuhinjske lavaboe devetnaestog stoljeća i njihove suvremene kopije. Sve vrste gramofonskih ploča, baš kao i starinskih gramofona, nudi se za ljubitelje glazbe, originalni šeširi i narodne rukotvorine; ima tu golemi izbor značaka, starih razglednica, knjiga i časopisa, srebrnog bešteka na pretek baš kao i golemih ključeva koji su nekad zaključavali stare zagrebačke haustore. Od psihe do stilske stolice i predmeta nostalgičnog ili pak provokativnog ili intrigantnog sadržaja (ovisi tko gleda) do kristala za slaganje lustera, sve je to upisano u digitalni foto-zapis Fredyja Fijačka. Na Britancu se razmjenjuje roba za sitne i manje sitne novce, po onoj priči odbačenih stvari – “Nemojte me baciti, možda još uvijek, usprkos lošem izgledu, mogu poslužiti. Dajte mi samo priliku”. A te se mogućnosti za njihov produženi vijek javljaju u aranžiranju izloga, rekvizitima uz kazališnu scenografiju, ili u uređenim interijera. Nađu se tu i muzejski eksponati poput brončane table “Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti”, koju njezin nasljednik HAZU nije znao ili želio sačuvati. Treba još pozorno zaviriti u Fredyjevu fotografiju da vidimo tko je to, tamo, u čudu otkrio ovu ploču i javlja nekome mobitelom svoje neugodno otkriće.

U tom čudesno zamamnom prostoru, dakle, svake nedjelje prijepodne već više od godinu dana fotografira Fredy Fijačko. Isprva mu je, priča on, bilo neugodno dignuti fotoaparat i okinuti ljudima u lice, u štandove. Njegova se nesigurnost prenosila na prodavače i kupce jednako. U zraku se osjećao “grijeh fotografskog agresora” i ljudi su odbijali fotografirati se. Tako je nastala serija fotografija snimana odozdo iz ruke bez gledanja. Autor je pustio fotoaparat da sam šeta, bira i okida, da vidi kako i što želi. Sve su to fotografije zakošenog horizonta, kao dio filmske priče u kojoj je hod, gegajući, nagnuti, a pogled fotoaparata spontan i nekontroliran s etiketom “špijuna” i “paparazza”. Međutim, što je dulje dolazio na Britanac sve se više odomaćio, sprijateljio s ljudima, ohrabrio i naprosto osjetio se kao dio obitelji britanskog buvljaka. S tim osjećajem stopljenosti s ambijentom i njegovim sadržajem mogao je fotografirati mirne duše, sigurne ruke, dogovarati se s ljudima samo osmjehom ili jednim pogledom. Naravno najjednostavnije: s teleobjektivom. A ljudi, baš kakvi jesu, svi različiti, a opet slični, osjetili su Fredyjeve dobre namjere i prepustili se fotoaparatu, nisu marili, ili su, dapače, s radošću pozirali.
Fredy Fijačko - Britanac nedjeljom prije podne
 

Otkrilo se tako i Fredyju i fotoaparatu, tom čudesnom svjetlosnom zapisivaču (digitalijom), da su mnogi posjetitelji , zapravo njihova velika većina, ovdje redoviti i da je njihova dobrovoljna misija biti “čuvarima predmeta”. Ti su čuvari, poznate ličnosti, povjesničari umjetnosti, slikari, glazbenici, dizajneri, političari, književnici, pjesnici, liječnici, manekenke, pjevačice, fotografi, redatelji, scenografi, pravnici, kolekcionari, profesori, ugledni građani, medijske ličnosti i anonimni intelektualci, starije gospođe i mlade “curke”, šetači pasa, frikovi i klošari, ljudi s vrha i oni s margina, svi izmiješani u ovoj bajkovitoj misiji tihog suprotstavljanja “potrošačkoj groznici” s alternativom “produženog života stvarima”. Fredy Fijačko fotografirao ih je na njihovom misionarskom zadatku, na skupnoj podršci predmetima, njihovim tvorcima (zanatlijama, umjetnicima i dizajnerima) i vlasnicima (bivšim i sadašnjim). Svi zajedno ili pojedinačno, već kako se pojavljuju nedjeljom prijepodne na Britancu, osnažuju priče napisane iz pera poznatih spisateljica /a, priče koje uče djecu suosjećati s odbačenim stvarima, priče o dobrim i lošim vlasnicima, priče o moralu koji se iskazuje odnosom prema starini. To su priče o prolaznosti, jeseni, zimi, priče kojima vrve štandovi, a njihova ih je probrana publika dolazi slušati svaki put kad se ova tržnica pretvori u buvljak. U tom ih je slušanju, u punoj predanosti virtualnom životu predmeta vidljivo urezanog iskustva preuzetog od svojih bivših vlasnika i nasljednika; u tom zanosu istraživača povijesti, fotografirao ih je Fredy Fijačko.

Obilježje ovih foto-portreta snimljenih u ambijentu Britanca su duhovitost, i duhovnost, jednako. Kao da se sa štandova preslikala na posjetitelje bizarnost ovog pučkog “kazališta”, a upečatila ih je ideja alternativnog izbora. To su portreti slučajnih prolaznika odabrani po nekoj unutrašnjoj ljepoti koja ih je u tom trenutku podrške starim predmetima obasjala ili po radosti koja iz njihovih lica zrači, ili su odabrani po markantnosti svoga lika, po alternativnom ili gospodskom (bunda) odijevanju, držanju, isprobavanju, po predanosti i zadubljenosti u štandovsku ponudu, po egocentričnosti ili znatiželji.
Fredy Fijačko - Britanac nedjeljom prije podne
 

Fredy Fijačko fotografirao je to sočno životno mjesto kroz sva godišnja doba. Fotografije se odnose jednako na ljude, učesnike ove urbane izložbe, predstave i događaja, kao i na slikovitost predmeta, na čudesne umjetničke instalacije koje nastaju spontano bez pretenzija svojih izlagača. Zbog skučenosti prostora često su postavljene u neočekivano duhovitim pa i komičnim kombinacijama. Ovjekovječena fotografijom ova jedinstvena scenografija kolektivnog autorstva bogata je scenama – svake nedjelje drugačijim, ali jednakoga duha.

Ovom izložbom Fredy Fijačko zaokružio je ciklus fotografija Britanca, koji je nastajao kao ciljani projekt u kojem je redovitost fotografiranja (svake nedjelje kroz godinu dana) dalo puni rezultat. Time je ostvarena bogata dokumentarna građa o Zagrebu i njegovim običajima u razdoblju 2010.-2011. i postignuta fotografska izvrsnost, kojom se Fredy Fijačko potvrđuje kao fotografski kroničar Zagreba. Možemo samo poželjeti da krene istom sustavnošću pratiti neko drugo sastajalište Zagrepčana.

Branka Hlevnjak

Fredy Fijačko - Britanac nedjeljom prije podne
 
Fredy Fijačko, rođen 7. veljače 1957. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završio 1978., smjer grafike – likovni tehničar. Od 1980. Godine radi u Hrvatskom školskom muzeju na mjestu višeg muzejskog tehničara. Fotografijom se intenzivno bavi od 1996. Godine.

Samostalne izložbe:
Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn –“ Zagreb noću“, 1997.
Muzej Mimara – „Zagreb na prijelazu stoljeća“, 2002.
Starogradska vijećnica grada Zagreba, „Zagreb na prijelazu stoljeća“, 2003.
Tvrđava Knin, „Zagreb na prijelazu stoljeća“, 2003.
Knjižnice grada Zagreba, „Zagreb na prijelazu stoljeća“

Skupne izložbe:
Umjetnički paviljon Zagreb, Hrvatska fotografija 1997.
Umjetnički paviljon Zagreb, Hrvatska fotografija 2002.
Salon fotografije Vinkovci, 2002.
Galerie Nahore dk metropol Česke Budejovice, „ Britanac nedjeljom prije podne“, 2013.
 

No comments yet.