ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Elvis Pažin – Zatvor, pogled unutra

18.10.2012.

Od samih početaka svoje povijesti, barem one zapisane, čovječanstvo se nastoji zaštititi od pojedinaca ili grupa čiji postupci u bitnom odstupaju od uobičajenih i općeprihvaćenih obrazaca ponašanja. U najstarijim zapisima pronalazimo dokaze da je to nastojanje svoje utjelovljenje dobilo u konceptu zatvora, a mi postadosmo jedina ‘životinja’ koja pripadnike svoje vrste kažnjava ograničavajući im slobodu kretanja.

Zatvori u početku bijahu uglavnom podzemne prostorije (rupe, tamnice) gdje su uznici čekali odluke o svojoj sudbini – smrt ili ropstvo. Kasnije kroz povijest koncept zatvora mijenjao se paralelno sa sviješću društva o ljudskim pravima i svrsi same kazne. Tako su izgrađeni mnogi zatvori, koji su kao zdanja zaista fascinantni i impresivni. Neki su postali poznati (zloglasni), a danas su turističke atrakcije, dok su neki još uvijek u funkciji, odolijevajući zubu vremena.

Zatvori su oduvijek bili na neki način misteriozna mjesta i svojevrsna tabu tema, a samim time i predmet znatiželje javnosti. Upravo je zanimljiv paradoks koji se javlja kada je riječ o zatvorima: iako nitko od pripadnika društva ne želi biti zatvoren, ipak nas sve na neki tajanstven način privlači i zanima svaka pojedinost koja se tiče zatvora, ili pak zločinaca uopće. Svi bi voljeli vidjeti kako izgleda unutrašnjost, na koji način je organiziran život zatvorenika… Sjetimo se samo američke turističke atrakcije – Alcatraza, kojeg dnevno posjeti oko 5000 turista (godišnje otprilike milijun i pol!). U novije vrijeme i u nas postoji jedna takva destinacija – Goli otok.

Možda je to samo puka ljudska znatiželja, a možda se ipak radi o činjenici da je u ljudskoj prirodi veseliti se tuđoj nevolji (čitate li u dnevnim novinama najprije crnu kroniku?).

Pulski zatvor danas slovi kao jedan od najljepših u državi. Da, znam, zvuči kao školski primjer oksimorona – ‘lijepi zatvor’, ali život unutar ovih zidina zaista i nije tako loš. Naravno, pitanje je koliko bi se činio lijepim ako biste bili prisiljeni na jedan duži ‘posjet’… Ipak, zbog zakonskih ograničenja nisam mogao dočarati ljepšu stranu sužanjstva. To bi podrazumijevalo puno nasmijanih lica i šarenilo boja. Kako nisam smio fotografirati zatvorenike, a niti šarenilo boja nije previše, hm… – šareno, tako sam odlučio crno-bijelim fotografijama dočarati atmosferu koja je rezultat osnovne svrhe zatvora kao takvog – oduzimanja slobode.

Zatvor u Puli ostavština je austrougarske monarhije, a izgrađen je 1862. godine u tada novoj pulskoj četvrti Sv. Polikarpu. U to u vrijeme Pula je bila najveća ratna luka tadašnjega carstva. Usporedo sa Mornaričkom bolnicom, Mornaričkim grobljem, Mornaričkim parkom i časničkim barakama, Zatvor je izgradio admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck, tadašnji zapovjednik pulskog Arsenala. Najprije je izgrađeno istočno krilo i kao takvo je bilo poznato kao Mornarički zatvor (Marinestrafhaus), a kasnije je izgrađeno i zapadno. Zgrada je do danas zadržala svoju prvotnu funkciju, a i izgled, iako joj je devedestih godina prošloga stoljeća značajnije obnovljena unutrašnjost. Danas je pulski zatvor i spomenik kulturne baštine.

Iako je do danas nekoliko puta promijenio ime (Mornarički, Okružni…), svoju ćud nije mijenjao. Mnogi je krivac, a i pravednik pokoji, ‘odmarao’ među ovim zidinama. Nekada se i smrtna kazna strijeljanjem izvršavala u dvorištu ispred zgrade. Još jedna od mnogih zanimljivosti vezanih za pulski Zatvor svakako je podatak da je potkraj XIX. stoljeća jedan od upravitelja, tada zapovjednika, bio i književnik Felix Falzari…

Sva je prilika da nećete doći u posjet i razgledati našu lijepu zgradu, osim ako ne morate, naravno. Evo vam prilike…

Zovem se Elvis Pažin, a živim i radim u Puli. Veliki sam ljubitelj fotografije i, kao i mnogi, volim misliti da se moje škljocanje fotoaparatom zove fotografiranje u pravom smislu te riječi.

No comments yet.