ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Dragan Đerfi – Minimalizam i geometrijske apstrakcije

19.08.2011.

Osnovni mi je cilj da svoje fotografije uvijek nastojim svesti na što jednostavniji oblik i formu. Ljubav prema jednostavnosti izražaja vjerojatno seže još od srednjoškolskih dana kada sam se po prvi puta iskreno i pun oduševljenja divio radovima apstraktnih umjetnika s početka prošlog stoljeća.
.

.
Motivi koji mi najviše privlače pažnju – bili oni veliki ili mali, šareni ili jednobojni, sa teksturom ili bez nje – uglavnom su dio svakodnevnih gradskih prizora pored kojih često prolazimo, bez da im posvetimo barem dio svoga vremena. Istina, sasvim je opravdano tvrditi da nema nekog smisla u gledanju kako se, primjerice, zgrade nižu jedna za drugom dok se, recimo, vozimo gradskim prijevozom. Međutim, probajte jednom stati na trenutak i, da se nezgodno izrazim, „kritički“ i/ili „analitički“ promatrati te iste zgrade odnosno pažnju usmjeriti samo u njihovom smjeru. Ako to uradite, vidjet ćete kako inače statični i možda ne-toliko-zanimljivi motivi postaju izrazito dinamični i zanimljivi.
.
Dužnost mi je odmah naglasiti kako je tu istu dinamičnost moguće zamijetiti samo u određeno doba (vedrijeg i sunčanijeg) dana, kada boje postaju vedrije, življe i bogatije i kada je moguće uočiti igru svjetla i sjene. Upravo to dvoje, boje i igra svjetla i sjene, čine osnovu mojih fotografija i daju im jedan specifičan karakter. Kada imam prisutne upravo spomenute osvnovne uvjete, tada sve što moram učiniti jest samo zabilježiti dio te igre, pri čemu mi se često događa da mi se motivi sami nameću i to u već gotovoj formi i s već posloženom kompozicijom (npr. raznobojni trokuti formirani uz pomoć sjene te oštrih i pravilnih linija zgrade). Ukoliko, pak, promatram motive koji su siromašni bojama, bez vidljivije teksture te na prvi pogled nešto jednostavnije forme, a ipak mi se čine potencijalno zanimljivima, tada iste nastojim promatrati iz raznih perspektiva, pručavajući ih iznova i iznova i sve dok na njima ne bih uspio pronaći neki detalj koji odskače od njihove standardne, jednostavne i ne-zanimljive forme (npr. slova koja mogu biti formirana staklima zgrade ili geometrijsko tijelo zidovima zgrade).
.
S takvim pristupom nastale su i ove prikazane fotografije. Fotografije koje ne predstavljaju ništa drugo nego moje vlastite pokušaje eksperimentiranja s kompozicijom, motivima, oblicima, linijama, bojama i svjetlom.
.
.
Ime mi je Dragan Đerfi. Rođen sam 26. kolovoza 1987. godine u Somboru. Prva četiri razreda osnovne škole završio sam u Donjem Miholjcu. Ostale razrede osnovne škole, kao i srednju opću gimnaziju, završio sam u Belom Manastiru. Trenutno boravim u Osijeku, gdje završavam studij psihologije na Filozofskom fakultetu. Dobitnik sam Top stipendije u akademskoj 2010./2011. godini zbog brojnih (volonterskih) i drugih izvan-nastavnih aktivnosti.
Zaljubljenost u fotografiju, kao jedna od aktivnosti kojom popunjavam svoje slobodno vrijeme, javila se još prije nekoliko godina i to s pojavom mobitela s kamerom. Nakon početnih pokušaja, ozbiljnije se fotografijom počinjem baviti prije malo više od godinu dana odnosno s nabavkom prvog DSLR aparata. Svo to vrijeme pokušavao sam iskristalizirati vlastiti stil i pristup fotografiji, kako bih vam danas mogao predstaviti svoje radove, za koje osobno volim reći da spadaju u domenu „minimalizma i geometrijske apstrakcije“.
.

  1. odlično!

    Komentar by DAMIR — kolovoz 30, 2011 @ 6:00 am