ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Dino Šertović – Čombe

15.11.2010.

Volim dokumentarno – socijalnu tematiku čiju dramatiku crno bijela tehnika još dodatno pojačava. Realnost je za mene umjetnost.
.

.
Nedugo nakon što sam počeo snimati ljude na ulici i općenito zavolio dokumentarnu fotografiju, shvatio sam da se oko mene nalazi neiscrpan izvor prizora iz života koje valja bilježiti. Tako sam se s vremenom sjetio i svog ujaka koji ima problem s alkoholom, ili bolje rečeno, alkohol ima problem s njim. No, nije samo alkoholičarski život motiv koji je zanimljiv za fotografiranje, zanimljiva je i cjelokupna koncepcija bilo čijeg života. Tako sam se odlučio nekoliko dana provesti s ujakom i dokumenirati njega – njegovu realnost.
.
Čombe ima 60 godine i već 20 godina živi sam u staroj, trošnoj kući u Našicama. Više nije zaposlen, a nekada je radio kao električar. Problem s alkoholom stekao je još u adolescenciji. Bez obzira na često alkoholizirano stanje, radi se o vrlo mudrom, dobrom i plemenitom čovjeku koji je proživio puno više nego što se može i zamisliti. Kao dijete, ujak i ja bili smo vrlo bliski, često smo provodili vrijeme zajedno i puno sam toga naučio od njega, no tek sam nedavno otkrio koliko je prošlosti iza njega. Dolazio sam kod njega 7-8 dana za redom i provodio s njim po 6-7 sati dnevno. Dokumentirao sam ga u raznim situacijama – trijeznim, alkoholiziranim, sretnim, radnim, tužnim itd. Ima tu još zanimljivih detalja kao što je potpuno funkcionalan bicikl iz 1964.g., te zračna puška kojom imaginarno ubija ptice na granama koje mu smetaju kad popije malo više. Kad nije kod kuće, vrijeme provodi u šumi ili u lokalnom kafiću, gdje sam ga često i nalazio.
.
U ovih par fotografija sam pokušao dočarati njegov monotoni život, a budući da smo mi ljudi često vrlo subjektivni, nadam se da će vam ovaj tekst bar malo pomoći da vidite ovu priču onako kako sam ju ja vidio.
.
Dino Šertović
.
Dino Šertović rođen je u gradu Našice 16.10.1990. godine, gdje završava osnovnu i srednju školu – jezičnu gimnaziju. Fotografijom se počinje baviti u kratkom periodu nakon samog početka srednjoškolskog obrazovanja, a uzrok tome je prvenstveno utjecaj hobija (skateboarding), zatim prijatelja i okoline koja ga okružuje.
.
Nedugo zatim dobiva svoj prvi digitalni SLR aparat s kojim počinje “ozbiljnije” razmišljati o fotografiji kao životnom opredjeljenju.
2009. godine otvara prvu samostalnu izložbu s raznovrsnim motivima ulice te arhitekture u crno bijeloj tehnici.
Fotografije su mu objavljivane u nekoliko časopisa kao npr. National Geographic, FotoMag, Digital Photo…
Od sredine 2009. godine intenzivno se bavi fotokemijskom (crno bijelom), dokumentarnom fotografijom.
2010. godine postaje student Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, odsjek za filmsko i tv snimanje.
.
http://5ta5h.deviantart.com/
http://fotozine.org/?omen=Stash
.

  1. Dokumentirati svoju stvarnost je fotografsko-dnevnicki zahvat u vlastiti zivot. Hrabrost u svjesnosti da ce to sto je fotografirano biti otkriveno javnosti uz posvemasnju iskrenost su najcjenjenije odlike ovakve fotografije. Cestitam autoru i Fotogardu na ovom kratkom eseju o Combetu. Max

    Komentar by Max Juhasz — studeni 15, 2010 @ 7:37 pm

  2. Bravo Dino, uvijek je čast gledati tvoj rad. Čestitam na sjajnome uratku i dirljivoj priči!

    Komentar by Vedran Mandić — studeni 15, 2010 @ 10:26 pm

  3. Super esej, Dino! Pratim tvoj rad već dugo i mogu te samo hvaliti. Ova serija mi je zanimljiva ne samo zbog tematike, već i zbog tehnike snimanja koju si koristio. “Sjeli” su mi kadrovi, kompozicije, rakursi i svjetlo pogotovo.

    Komentar by Davor Žerjav — studeni 16, 2010 @ 4:46 pm

  4. Prijatelju moj, uspio si mi prenijeti atmosferu života svog ujaka do razine na kojoj ju gotovo njušim. odlično i pohvalno :)

    Komentar by Oliver Bešić — studeni 16, 2010 @ 5:42 pm

  5. Cestitke na feelingu koji te nosi, nadam se da pokretacka snaga koju sada imas nikada nece nestati.
    Bravo :)

    Komentar by Ivana Demikeli — studeni 16, 2010 @ 6:10 pm

  6. Tvoje fotografije jesu dokumentarnog karaktera, ali su pune ljudske topline u svim situacijama u kojima si ga slikao.
    bravo Dino, vrhuska serija!

    Komentar by Sucke Ksenija — studeni 16, 2010 @ 6:44 pm

  7. svaka cast buraz :)

    Komentar by kolega — studeni 16, 2010 @ 8:57 pm

  8. čestitke, Dino…izrazito cijenim tvoj trud, talent i entuzijazam.

    Komentar by Daniel Autischer — studeni 16, 2010 @ 10:33 pm

  9. Sve pohvale mladiću! Snažne životne fotografije s pričom i porukom. Najviše me se dojmilo kako nam dopuštaš vidjeti ujaka svojim očima. Samo naprijed,čekaju te velike stvari :)

    Komentar by Valentina — studeni 17, 2010 @ 3:32 pm

  10. bravo, pokazao si ne samo svoju fotografsku vještinu nego i nevjerojatnu zrelost za svoje godine, respect!!!

    Komentar by lovro — studeni 17, 2010 @ 7:27 pm

  11. Zahvaljujem se svima na komentarima i na vremenu koje ste odvojili da pogledate ovaj moj kratki foto esej!

    Komentar by Dino Šertović — studeni 18, 2010 @ 6:55 pm

  12. slucajno naletih na web i tvoje fotografije, vidim sertovic pa pokusavam naci vezu izmedju nas, i ja sam sertovic :)
    imas li kakve veze s bih?

    Komentar by krupljanin — studeni 28, 2010 @ 7:47 pm

  13. Imam.. i to s Krupom, kao i ti. ;)

    Komentar by Dino Šertović — prosinac 11, 2010 @ 12:18 pm