ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Danijel Šujević – Borba za opstanak brodogradilišta ‘3. Maj’

03.12.2011.

Brodogradilište ‘3. Maj’ je smješteno u hrvatskom primorju, u gradu Rijeci. Glavna namjena mu je gradnja tankera za naftu, brodova za prijevoz rasutog tereta, i za prijevoz kontejnera. Pored toga, ponekad gradi i manje putničke trajekte i jahte, te obavlja remont teretnih brodova. Ono zapošljava približno 2850 radnika.
.

.
Priča o ovom brodogradilištu započinje 1892., kada je njemačka brodogradilišna tvrtka ‘Howaldts Werke’ iz Kiela izgradila manje brodogradilište, na priobalnom dijelu zvanom Brgudi, nedaleko od grada Rijeke, gdje je već otprije djelovao mali pogon za popravak drvenih brodova. Nakon što im je istekao najam 1902. godine tvrtka napušta taj pogon, koji u naredne 3 godine ostaje neiskorišten.
.
1905. godine objavljuje se natječaj koji privlači pozornost budimpeštanskih industrijskih poduzetnika Danubius, Schönichen i Hartman. Na tom natječaju oni pobjeđuju, te sklapaju partnerstvo s ciljem obnove, proširenja i tehničkog osuvremenjivanja dobivenog brodogradilišta. Nakon toga, 1906. godine brodogradilište je osvanulo pod imenom ‘Danubius’, te su planirani radovi odmah bili započeti, a 1911. preimenovano je u ‘Ganz & Co Danubius’. Aktivnost brodogradilišta rasla je kroz 1910-te, u kojima većinom gradi brodove u vojne svrhe. 1. svjetski rat je nažalost donio i neke nepovoljne političke i gospodarske promjene. 1920. godine, po završetku 1. svjetskog rata, Rijeka pada pod talijansku okupaciju, pa se sukladno tome i ime mijenjalo u ‘Cantieri Navali del Quarnero’. Iako mu namjena i dalje ostaje gradnja vojnih plovila, brodogradilište je bilo zapostavljeno u okvirima razvojnih planova talijanske države, te zbog nametnute oštre konkurencije favoriziranih talijanskih brodogradilišta ovo riječko brodogradilište zapada u novčane teškoće i stagnaciju. Unatoč tome, proizvodno tehnički standardi ostali su ipak većim dijelom održani, pa su poneka od bojnih plovila iz tog razdoblja još uvijek ostala svjetski zapažena.
.
Godine 1943. dolazi do kapitulacije Italije, i tada je Rijeku okupirala njemačka vojska, a brodogradilište pada pod vojnu upravu. Tada je proizvodnja gotovo zamrla, a o razvoju se ne govori. Tokom povlačenja 1945. godine njemačka vojska eksplozivom uništava sve vitalne objekte i strojeve brodogradilišta. Nekad uzorno brodogradilište, nakon toga pruža tužan prizor zapuštenosti. 3. svibnja Rijeka biva “oslobođena”, te je brodogradilištu bila potrebna naporna i temeljita obnova. Radilo se danonoćno. Brodogradilište je 1948. godine uz daljnju obnovu, konačno osposobljeno za izgradnju manjih plovnih objekata uz nastavak obnove. Po završetku rata poslovalo je pod nazivom ‘Kvarnersko brodogradilište’. U spomen na oslobođenje Rijeke, 3. svibnja 1948., tri godine poslije oslobođenja, ime ovog brodogradilišta mijenja se u današnje Brodogradilište ‘3. Maj’. Tada se brodogradilište počelo usmjeravati prvenstveno prema gradnji trgovačkih brodova.
.
Početkom 1950-ih godina izlaze prvi prekooceanski brodovi, izgrađeni za potrebe domaćih brodara. Usvajanjem novih tehnologija proizvodnja se povećava, a kakvoća izrade je sve bolja. Godine 1956. Brodogradilište ‘3. Maj’ zaključuje svoj prvi izvozni ugovor, a 1961. započinje proizvodnja brodskih pogonskih dizel strojeva pod licencnim sporazumom s renomiranim švicarskim proizvođačem ‘Gebr. Sulzer’, iz Wintherthura. Od tada brodogradilište u svoje brodove ugrađuje pogonske strojeve vlastite proizvodnje. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina „3. Maj“ obogaćuje svoju ponudu novim tipovima brodova odgovarajući na nove zahtjeve tržišta. To ne ostaje bez odjeka pa inozemnih narudžbi pristiže sve veći broj.
.
Tokom poslijeratnog razdoblja u Jugoslaviji ‘3. Maj’ se razvio, te postao jednim od najvećih brodogradilišta na Mediteranu. No, nažalost, i tomu je uskoro došao kraj. Dramatični politički događaji u sumrak Jugoslavije prerastaju u surovu agresiju na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, koja zadaje velik udarac njenom gospodarstvu, pa i brodogradilištima, koja su srećom izbjegla izravnom fizičkom razaranju. Prije domovinskog rata brodogradilište je zapošljavalo 4500 radnika pod punim kapacitetom, ali doživjevši ekonomsku krizu tijekom rata još uvijek se nije u potpunosti oporavilo.
.
U novorođenoj, nezavisnoj Republici Hrvatskoj, brodogradnja je imala, a i danas još donekle ima veliki značaj gospodarstvenog ustroja naše države. Čak i danas Brodogradilište ‘3. Maj’ ne zapušta svoja tradicionalna umijeća, iako odlučno daje svoje odgovore na pitanja suvremenog tržišta.
.
Nažalost, unatoč silnim pokušajima malih ljudi da se ponovno podigne na noge i pokrene, brodogradnja biva od mnogih čelnika zanemarivana i sve više propada, te je u današnje vrijeme vrlo teško od nje živjeti. Nešto utjehe daje nam pak činjenica da je pred nekoliko dana, točnije 30.10. ove godine, porinut tanker „Istra“ za prijevoz kemikalija, nafte i naftnih prerađevina koji se gradi za pulsku ‘Uljanik plovidbu d.d.’. Nakon porinuća položena je kobilica za gradnju tankera za prijevoz asfalta, drugog iz serije od četiri tankera, koji će u ‘3. Maju’ biti izgrađeni za švedsku tvrtku ‘Wisby Tankers’. Trenutno su u tijeku pregovori za gradnju još četiriju brodova za tog naručitelja. No, čini se da je to ipak samo odgađanje od onog neizbježnog, te se za sada ne nazire u budućnosti neki sretan završetak za hrvatsku brodogradnju. Preostaje nam da ne gubimo nadu, da i dalje idemo hrabro naprijed i borimo se za opstanak našeg dragog brodogradilišta koje već toliko godina prehranjuje mnoge obitelji i o kojem ovisi mnogo manjih tvrtki i obrta koji bi propali samim njegovim gašenjem.
.
.
Danijel Šujević je rođen u Rijeci, 04.11.1985. godine. Odmalena ga je zanimala fotografija, no bila mu je uvijek nekako nedostižna. Tek pred dvije godine, nakon podužeg rada na foto odjelu jedne prodavaonice tehnike, odlučuje se ući dublje u taj svijet, te se ozbiljnije prihvatiti posla da nauči štogod više o foto opremi i samoj fotografiji.
Amaterski se počinje baviti fotografijom krajem 2009., posudivši od prijatelja SLR Prakticu LTL3 sa fiksnim objektivima 28/2.8 i 50/1.8. Nakon nekoliko mjeseci zaključuje da je to zanimanje kojim se želi baviti u budućnosti i gdje može izraziti svoju kreativnost. Kupnjom DSLR-a Canon EOS 30D i objektiva 18-200/3.5-6.3 koje koristi i danas, ulazi u sasvim nešto novo, digitalnu obradu fotografija.
.
U samostalnom učenju i iskušavanju brojnih mogućnosti prolazi mu još jedna godina, nakon koje kreće u potragu za stručnim usavršavanjem kojeg pronalazi u Učilištu Algebra. Trenutno kod njih završava za specijalista za digitalnu fotografiju i obradu, te paralelno s time počinje raditi u foto studiju gdje namjerava umnožiti svoje praktično znanje. Kaže da ga očekuje još dugi put afirmacije kao fotografa, a na ovo gleda kao svoj početak.
.
Ako biste željeli pogledati ostale njegove radove možete to učiniti na fan stranici:
http://www.facebook.com/pages/Danijel-Sujevic-Photography/200150653350505
.

No comments yet.