ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Damir Širola – Zapisi–Osobno

26.09.2011.

U utorak, 27. rujna, u 19 sati, u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, otvara se izložba Damira Širole ‘Zapisi – Osobno’. Fotografije se mogu razgledati do 10. listopada.
.
Damir Širola – Zapisi–Osobno
.
‘Postoje trenuci punine, alefovski trenuci satkani od izražajnih linija misli kad čovjek zastane i ušuti, jer ima toliko za reći. Iz tih trenutaka kao da je nastala ona iskonska fotografija, baš poput misli raširila je svoje svjetlosne zrake. Iako joj je fotoaparat škljocajima otkucavao vrijeme, promatrajući je možemo primijetiti da odiše mirnoćom vječnosti, posjeduje onu uzvišenost atmosfere u koju se ne može uprijeti prstom ali je se osjeća pod prstima. Jer to ‘škljoc’ nije predviđeno da se tako olako okida kao što se to čini danas niti je svatko sposoban crtati pomoću svjetla. Svjetlost ipak poznaje motiv do srži, a tako bi trebao i fotograf. Fotoaparat postoji da čovjek njime upravlja, a ne obratno…
.
I negdje na tragu takvih razmišljanja počiva stvaralaštvo Damira Širole, fotografa koji se već desetljećima nalazi u fotografskim vodama, no nikad nije imao cilj izlagati već prvenstveno stvarati. Kao da se ona mistika i samozatajnost ‘crnih kutija’ analognih fotoaparata može usporediti s dubinom i samozatajnošću njegova pristupa fotografiji. Širola uzima fotoaparat i okida nenametljivo, nikad agresivno po motiv, hvatajući uvijek mekan, prirodan trenutak, nikada pozu. Njegove fotografije ne mijenjaju stvarnost, one istovremeno kompleksno i jednostavno, odnosno, jednom riječju – prirodno, ukazuju na kompleksnost i jednostavnost stvarnosti.
.
Damir Širola – Zapisi–Osobno
.
Te su fotoslike, kako bi rekao Vilém Flusser – imaginacija, a ne halucinacija u koju se potonja u današnje vrijeme prometnula. Stoga Širola većinom radi u crno-bijeloj tehnici, budući ona dodaje nekoliko dimenzija tek neznatnog, ali značajnog odmaka od stvarnosti koju prikazuje. Tako fotografija postaje bezvremenska, a istovremeno podsjeća na prošlost čijim je dijelom sa škljocajem i postala. Kao da joj je taj škljocaj pridao crno-bijelu patinu. Crno-bijela fotografija ne ostavlja prostor vizualnoj, već nekoj uzvišenoj imaginaciji u kojoj je sve ili crno ili bijelo i stoga možemo razmišljati dalje, pronalaziti, metaforički rečeno ‘boje’ u nebojama.
.
I na izložbi u ovoj galeriji, Širola izlaže crno-bijele fotografije ‘uniformirajući’ tako i vrijeme, jer sežu od 80-ih godina pa sve do danas. Crno-bijelom tehnikom on daje zajednički ton izloženim portretima, urbanim, te prirodnim strukturama. Portret uvijek smješta u krupan kadar, snimajući iz neposredne blizine, a ono što ga zanima uvelike je ljudsko lice, njegova struktura, arhitekturalnost i mimičnost. Pomoću tih kulisa on otkriva ono što se krije iza, odnosno, čovjeka. Urbani prizori Zagreba većinom prikazuju kontinuiranu promjenu koja pogađa grad, dok su oni otočki s otoka Paga prožeti mirnoćom koja ondje vlada.
.
No, ono što povezuje grad s otokom i obratno, različita su zdanja koja ostavljaju dojam napuštenosti, a koji je pak u kontrastu sa živosti izloženih portreta. Uz to, još jedna značajka koja, uz crno-bijelu tehniku, sjedinjuje cjelokupan Širolin rad izložen na izložbi, jest odrezani kadar. On voli odsjeći dio lica, vrata ili dio neke zgrade, i taj radikalan potez kao da je udarac stvarnosti u kojoj ništa ne funkcionira bez određenih dijelova. A iz navedenog proizlazi da je to ujedno udarac i samom fotoaparatu! Širolina je stvarnost izvedena iz jednog dijela koji on izabere, funkcionira bez vertikalnih temelja, poput svojevrsnog ‘čardaka niti na nebu niti na zemlji’. Čvrste noge prepušta stvarnosnom svijetu, a horizontalu sanjarima. A jedina na koju taj izrezani kadar n ekako ne utječe, jest priroda sama, kontinuirana sveobuhvatnost njezinih oblaka i kamenja.’
.
Neva Lukić
.

No comments yet.