ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Čedomil Gros – Park prirode Velebit

29.11.2012.

U petak, 30. studenog u 19.30 sati, u predvorju Male dvorane Kulturnog centra, Narodnog sveučilišta Dubrava u zagrebačkoj Dubravi otvara se izložba fotografija Čedomila Grosa, člana Fotokluba Zagreb, pod nazivom ‘PARK PRIRODE VELEBIT- ljepote Premužićeve staze i Zavratnice’.

Čedomil  Gros - Park prirode Velebit
 

Izložba će poslužiti kao uvod u tribinu pod nazivom ‘Fotografi govore’ na kojoj će Čedomil Gros govoriti o svojim iskustvima u radu u fotografskim udrugama, a posebno o svojim iskustvima u autorskoj fotografiji i sudjelovanju na žiriranim izložbama fotografije u zemlji i svijetu. Izložbu i tribinu priređuje Kulturni centar Dubrava u suradnji s fotografskom udrugom Fotogard u sklopu bogatog programa Mjeseca fotografije 2012. Izložba se može pogledati do 13. prosinca 2012.godine.

Čedomil  Gros - Duge sjene Čedomil  Gros - Zavratnica Čedomil  Gros - Rozanski kukovi Čedomil  Gros - Premužićeva staza

 
Ljepote Velebita u objektivu vrsnog fotografa

Čedomila Grosa dobro znamo kao vrsnog fotografa i organizatora fotografskih akcija i manifestacija, naročito fotografskih izložbi i fotografskih natjecanja, a manje kao vrsnog planinara i organizatora brojnih rekreacijskih i natjecateljskih planinarskih manifestacija i akcija.

Fotografija i planina obilježavaju njegovu ljubav gotovo jedan cijeli život kao nerazdvojiv spoj svjetlosti i planine, osvjedočene zapaženim inicijativama, kreativnošću i upornim zalaganjem za visoke standarde u djelovanju njihovih udruga. U obje djelatnosti postigao je zavidne rezultate čime je zaslužio više vrijednih nagrada i priznanja. Planina kao dama pažljivo skriva svoje tajne ljepote, a svjetlost Čedomilova oka otkriva nam svu tu ljepotu i čednost netaknutih područja.
Čedomil Gros poznat je kao višegodišnji voditelj i suorganizator brojnih izlagačkih i izložbenih djelatnosti Fotokluba Zagreb, a u posljednje vrijeme i kao inicijator i suorganizator fotografskih izložbi u predvorju Galerije Vladimir Filakovac Narodnog sveučilišta Dubrava, u Knjižnicama grada Zagreba, zagrebačkom međunarodnom uličnom festivalu Cest is d’Best, u Kući piva na zagrebačkoj Trešnjevci i na nekim drugim javnim prostorima u gradu.

Valja reći I to da sa istim žarom I odgovornošću prilazi svom kreativnom radu, naročito autorskoj fotografiji, priređujući tako mnoge skupne i samostalne izložbe i sudjelujući na brojnim natjecateljskim izložbama u zemlji i svijetu, čime je pridobio međunarodno umjetničko zvanje AFIAP (Artist međunarodne federacije fotografske umjetnosti) i MF FKZ (Majstor fotografije Fotokluba Zagreb).

Planinarstvo je ipak njegova prva i dugovječna ljubav, strast i djelatnost. Tijekom dugogodišnje planinarske karijere organizirao je i vodio brojne planinarske izlete, planinarske škole, tečajeve, predavanja i orijentacijska natjecanja, od onih diljem naših planinarskih staza i stazica do onih međunarodnih. I sam se takmičio u orijentacijskim disciplinama i postizao zapažene rezultate i osvajao primamljive nagrade i priznanja.

Djelujući u planinarskim udrugama s fotoaparatom u ruci istraživao je svoju prirodu i pronalazio nove puteve u ostvarivanju svojih unutarnjih poriva i potreba. Dok se ranijih godina znatno više posvećivao planinarstvu, čuvajući ljubomorno svu onu ljepotu koju mu je planina nesebično davala, sada mu je fotografija postala važnija, pa se tako našla u središtu njegove pozornosti.

Dok je aktivno planinario snimao je usputno, a ostvarene fotografije služile su mu kao dokumenti ili obiteljska, odnosno društvena uspomena. Sad na planinarske izlete ide s točno definiranom svrhom i razlogom, fotografirati i stvarati dokumentarne umjetničke fotografije i time doprinositi afirmaciji fotografije kao umjetničke forme izražavanja pristupačne svima. Istodobno njima želi promovirati ljepote naše domovine, popularizirati planinarstvo i boravak u prirodi kao način zdrava života.
Na ovoj izložbi autor je izložio 30 fotografija koje je snimio tijekom ovogodišnjeg dvodnevnog planinarskog izleta na Velebit i Zavratnicu. Pored poetske priče o Velebitu, izložba govori i o bogatom životopisu Čedomila Grosa, otkrivajući nam njegov svjetonazor i njegove unutarnje porive, kao I njegovu ljubav i predanost planinarenju i fotografiji. Ona svjedoči i o njegovoj tehničkoj spretnosti, fotografskom znanju, likovnom senzibilitetu i intuiciji, ali i o njegovom poznavanju prirode i planinarstva.

Reći će: „Želja mi je bila zabilježiti fotoaparatom Premužićevu stazu u njenom neatraktivnom dijelu u području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Velebit sam do sada mnogo puta propješačio i to uobičajenim smjerom kretanja mnogih planinara sa sjevera, od planinarskog doma Zavižan, preko prijevoja Veliki Alan do Oštarijskih vrata i dalje do Svetog brda i Paklenice. Staza vodi dubokim listopadnim i crnogoričnim šumama, prostranim planinskim pašnjacima, zanimljivim stijenama i pogledom na more i okolne planine. Premužićeva staza otkriva nam svu ljepotu i divljinu Sjevernog i Srednjeg Velebita. Fotografirao sam u hodu, bez mnogo razmišljanja o kompoziciji fotografske slike, onako intuitivno. Za komponiranje treba imati puno više vremena i isto mjesto valja posjetiti više puta u različito doba dana. Međutim, nisam bio u mogućnosti ostati duže vremena na ovoj divnoj planini, jer sam želio fotografirati i Zavratnicu, jednu od najljepših uvala hrvatske obale, koja svojom ljepotom, vidikovcem i šetnicom uz more nudi mnogo mogućnosti i motiva za fotografiranje. Nadam se da će posjetitelji izložbe preko mojih fotografija osjetiti svu surovost planine, divne prirodne kreacije planina i gorja i ljepote morske obale u području parka prirode Velebit. Velebit možeš jednostavno voljeti ili ne voljeti, ali ga svakako moraš poštovati!”

I to pravilo važi od uspona Francesca Petrarce, pjesnika nedostižive Laure, ali zato dostižnog vrha na Mount Ventoux davne 1336. godine, od koje se godine planinarstvo i računa kao posebna ljudska djelatnost.

Da bi se Primožićeva staza u potpunosti upoznala potrebno je znatno više vremena. Staza je dugačka 57 kilometara i vodi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija. Napravljena je u vremenu od 1930. do 1933. godine, a nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu i otocima. Budući da nema velikih uspona, njome mogu proći i ljudi koji nisu navikli na planinarenje i usput se odmoriti u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze.

Čedomil Gros svojim je dvodnevnim izletom na dio sjevernog Velebita želio napraviti mali slikovni portret jednog dijela Premožićeve staze i Zavratnice (na moru), na kojem i pored neatraktivnih predjela ima i jedinstvenih i neponovljivih motiva. U tome je uspio i od mnoštva fotografija koje je snimio dio nam prikazuje na ovoj izložbi. One odišu porukama i kreativnošću i dočaravaju nam koliko je uzbudljivo planinariti Velebitom i usput uživati u fotografskom stvaranju.
„Sve ono što je lijepo, a bilo to što mu drago, lijepo je samo po sebi i svojom ljepotom završava u sebi a i time se ne hvali“, rekao je Marko Aurelije. Planine nam omogućuju da budemo bliže najsavršenijoj ljepoti – Svemiru. I da s tih visina gledamo dolje u tišine prolaznosti.

A kad bih cijelu ovu izložbu Čedomila Grosa htio sažeti u jednu misao, u jedan vers, stih, onda ne mogu a da se ne prisjetim Velikog Tina Ujevića:
„U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine… „!

Vinko Šebrek, AFIAP
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

No comments yet.