ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Čedomil Gros – Od Gradeca do Save

20.04.2012.

U predvorju Galerije Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se u ponedjeljak, 23. travnja u 19 sati izložba fotografija Čedomila Grosa (AFIAP, MFFKZ), člana Fotokluba Zagreb, pod nazivom ‘Od Gradeca do Save’. U programu otvaranja izložbe sudjeluju: Ivica Rubić, ravnatelj Narodnog sveučilišta Dubrava; Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac; Vinko Šebrek, autor teksta u katalogu i Dunja Knebl, glazbenica. Izložba je otvorena do 10. svibnja 2012., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

Čedomil Gros - Od Gradeca do Save

Zagreb kao ishodište i vječna tema

Samostalnom izložbom fotografija Čedomila Grosa pod nazivom Od Gradeca do Save, galerija Vladimir Filakovac u svom predvorju nastavlja sa kontinuiranim predstavljanjem autorskih izložbi članova Fotokluba Zagreb. Tako su u posljednje vrijeme fotografske izložbe članova ove najstarije i najaktivnije hrvatske fotografske udruge, sa različitim izložbenim koncepcijama i strukturama, postale važni događaji umjetničkog života Narodnog sveučilišta Dubrava.

Izložba je po svojoj prirodi svojevrsni pogled unatrag na ne tako davno vrijeme, na vrijeme vladavine filma, razvijača i tamne komore. Riječ je o noćnim fotografijama, koje je Gros snimio prije desetak godina na početku svog ozbiljnijeg umjetničkog bavljenja fotografijom, odnosno nakon svojeg prvog dolaska u neku fotografsku udrugu, u zagrebački Fotoklub Zagi foto. Poticaj za noćnu fotografiju dao mu je gospodin Zlatan Aličević tadašnji predsjednik te fotografske udruge. Zajedno su proboravili mnoge noći, snimajući grad Zagreb od ranih večernjih do kasnih noćnih sati. Gros je snimao analognom Prakticom MTL3 i objektivom 28:2,8 mm na Leica filmu od 25 ASA.
Od nekoliko stotina snimljenih fotografija, za ovu izložbu je odabrao 43 fotografije, koje je još tada izradio na tvrdom „Forte“ papiru.

Ovom izložbom, Gros nudi uvid u jedan dio svog autorskog fotografskog puta, gdje prepoznajemo njegovu privrženost reporterskoj i umjetničkoj fotografiji i Zagrebu, koji je kao tema i motiv bio njegovo polazište, a zatim stalna i kontinuirana preokupacija u njegovom fotografskom stvaranju.

Valja reći, da je Grosova fotografija od tada do danas dosta evoluirala, i u sadržaju i u stilu. Iako je čvrsto ostao na pozicijama realističnog gledanja na svijet, na stvaran život čovjeka i njegovo okruženje, priklonivši se tako Life fotografiji, njegovo stvaralaštvo u kasnijem razvoju odvijalo se negdje između realnosti i mašte. Već tada stvara serije fotografija kao zaokružene cjeline ali i pojedinačne sa različitim temama i motivima, sa kojima sudjeluje na brojnim skupnim i žiriranim izložbama fotografije.
Nekako u to vrijeme analognu fotografiju zamijenila je digitalna, što je znatno utjecalo na njegov put i razvoj. Jer digitalna fotografija zahtijeva i poznavanje njene računalne obrade, koju je Gros odlično savladao. Ujedno otkriva nove teme i motive, uči i vježba, potvrđujući svoj osobni senzibilitet i autorski umjetnički rukopis. Pred njegovim objektivom izredali su se raznovrsni motivi, teme i događaji uglavnom iz njegovog životnog okruženja od arhitekture, portreta, krajolika, a u njegovom opusu se nalazi i akt, apstraktna, eksperimentalna i makro fotografija.
Fotografije na ovoj izložbi su dokument određenog vremena i prostora po svojoj prirodi i karakteru, ali istovremeno one su i bezvremenske, pa i mistične svojom fotografičkom predstavom. Na njima susrećemo motive noćnog zagrebačkog urbanog krajolika, ogoljelu arhitekturu, prazne ulice i trgove koji uronjeni u tajanstvenu noćnu atmosferu, bez ljudskih likova stvaraju neko posebno tajanstveno i metaforično ozračje, pobuđujući u promatraču čudni osjećaj melankolije i ispraznosti.

Iako njegov likovni izričaj u to vrijeme nije bio do kraja definiran, već tada svojim jasnim osjećajem za cjelinu fotografske predstave, pravilnom geometrijskom postavom elemenata fotografske slike – tamnijih i svjetlijih ploha, melankoličnim sivim površinama, zanimljivom igrom arhitektonskih linija i zagonetnih tragova gradske rasvjete, Gros je stvorio fotografije neobičnog ugođaja i mističnosti.

Čedomil Gros - Od Gradeca do Save - Dolac Čedomil Gros - Od Gradeca do Save - Krvavi most Čedomil Gros - Od Gradeca do Save - Sava Čedomil Gros - Od Gradeca do Save - Tkalčićeva ulica



Gros je u kasnijem snimanju zagrebačke arhitekture i urbanog krajolika stvorio svoj osebujni tretman forme u fotografskoj slici, koju je potpuno usavršio i često pokazao na svojim samostalnim izložbama, kao što su: La(n)terne nastale u jednom dahu 2002. godine; Zagrebački štikleci nastali 2004 godine, Zagreb Conection nastale 2005. godine, kao i kroz mnoge pojedinačne fotografije iz ovog miljea nastale kasnije, a sa kojima je sudjelovao na brojnim izložbama doma i u svijetu.

Fotografski put Čedomila Grosa odredili su još u mladosti njegova iznimna želja i potreba za fotografiranjem, a kasnije i niz sretnih okolnosti. Poput mnogih samoukih fotografa njegov prvi susret s fotografijom i fotoaparatom datira još iz roditeljskog doma. Prvi fotoaparat kojeg je naslijedio od roditelja bio je i Zorki – ruske proizvodnje, s kojim je nakon učlanjenja u Planinarsko društvo „Zagreb-matica“ 1966. godine, snimao razna događanja, zgode i nezgode na planinarskim pohodima, snimao prijatelje, planinarsku aktivnost, skijanje, visoko gorsko penjanje, žurno hodanje, te planinsku floru. Od 1975. godine se počinje baviti orijentacijskim aktivnostima i takmičenjima pa se tako njegov fotografski opus uvećava i sa brojnim sportskim motivima i događajima. Već tada postupno svladava likovni jezik, učeći od drugih ali i samostalno, služeći se brojnom literaturom. Polako je usavršavao tehniku snimanja kupujući suvremenije fotoaparate, najprije: Yashicu LINX 5000 (Leica format), potom Yashicu-12 (6×6 format), zatim Zenit i na kraju Prakticu MTL3 s kojom je radio sve do 2000. godine. Bila je to uglavnom crno bijela fotografija, a povremeno i dijapozitivi u boji. Kasnije se potpuno priklonio digitalnoj fotografiji.

Svojim uključivanjem u rad fotografskih udruga, najprije u Zagi foto (2000.), a kasnije u Fotoklub Zagreb (2002), počinje se intenzivnije baviti sa drugom vrstom fotografije – koju mnogi nazivaju umjetničkom, autorskom i izlagačkom. Tada postupno izgrađuje novu poetiku iz uravnoteženog sklopa estetskog i dokumentarnog, kao dviju bitnih značajki umjetničke fotografije, kojoj Gros zasigurno pripada. Sada kao autor prilazi sa puno žara kreativnoj fotografiji otkrivajući nove motive i tehničke mogućnosti, pa su tako njegova djela našla mjesto u mnogim klupskim, skupnim i natječajnim izložbama u Hrvatskoj i širom svijeta. Sudjelovao je na 34 skupne izložbe sa 109 radova, a priredio je 25 samostalnih izložbi u raznim izložbenim prostorima i galerijama u Hrvatskoj i u Austriji.

U njegovom stvaralačkom radu bilo je i sretnih okolnosti, koje su utjecale na njegovo umjetničko oblikovanje i sazrijevanje. Jedna od značajnijih je ta što je veoma rano u svom profesionalnom radu savladao računalnu tehniku, koju je kasnije usavršio i znalački je koristi u obradi fotografija. Druga značajna okolnost, je njegov duži rad i pomoć u jednom profesionalnom fotografskom atelijeru, a treća je što u svom radu često dolazi u kontakt sa poznatim hrvatskim fotografima od kojih je mnogo vidio i naučio. To sve je znatno pomoglo da je svoj fotografski zanat usavršio, stekao zavidnu vještinu i dobio itekako značajne smjernice za potpuno uobličavanje svog likovnog izričaja.

Čedomil Gros je čovjek velike energije, ne samo kao autor, već i kao aktivan, samozatajan i samoinicijativan član Fotokluba Zagreb. Pripada manjem krugu članova, koji su u Fotoklubu Zagreb nakon duže stanke ponovno oživjeli izlagačku fotografiju sa ciljem otkrivanja, motiviranja i promoviranja talentiranih autora, koji svojim fotografijama daju nešto novo u klupskom i hrvatskom fotografskom stvaralaštvu. Fotografski opus ovog izlagačkog tima je tematski raznolik, njihovi radovi su različiti po pristupu i umjetničkom izrazu, kojem je Čedomil Gros više godina davao značajan doprinos i impuls, te ujedno zauzimao čelna mjesta na ljestvici najuspješnijih autora.

Gros je donedavno veoma aktivno sudjelovao u svim klupskim aktivnostima, te je ostvario lijepe i hvalevrijedne rezultate u fotografiji, kao autor, kao organizator i suorganizator, član žirija na izložbama te kao promotor, posebno u postavima brojnih izložbi. Postavio je 63 izložbe za potrebe kluba od samostalnih, preko nacionalnih do međunarodnih, u kojima Zagreb salon zauzimao posebno mjesto. Sada svoju pozornost sve više usmjerava na organizaciju i promoviranje izložbi u Narodnom sveučilištu Dubrava, kao i u drugim izložbenim prostorima u Zagrebu i njegovoj okolici. Posebno u Gradskim knjižnicama, Kući piva, Štaglju, a naročito u organizaciji natječaja i izložbe fotografija međunarodnog uličnog festivala Cest is d’ Best, kojeg svake godine organiziraju Kraljevi ulice.

Tako Čedomil Gros svojim radom, marom i postignućima unapređuje, promovira i udahnjuje novi život zagrebačkoj fotografiji.

Ovime mu iskreno čestitam na svim tim uspjesima i postignućima, a njegovoj fotografiji želim lijep i uspješan život i promociju na mnogim izložbama i natječajima fotografije.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

 

Možda ste propustili:

Nijedan komentar do sada.