ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Boris Topličanec – Aquae Iasae

24.04.2012.

Svaki put kad krenem fotkat u prirodu… krenem put Zagorja. Zapletem se među brege, spustim se do Bednje, čudim se vrbama… razmišljam… Međutim, misli ne idu… ne mogu se probiti… mozak projecira sliku i dozvoljava samo stihove…

Nigdi tak lepo
Nemre ti biti
Kak tu, med bregi
Gda se zbudi
Zelena zorja,kaj oče se skriti,
a sakomu od nas
na rukaj spi.

Ana Bešenić, Zagorska zorja

Fotkajući putem dolazim i do Varaždinskih Toplica.

Staro je to mjesto, datira još iz III st.pr.n.e. Živjelo je tu ilirsko pleme Jasi. To je naselje bilo poznato po termalnim izvorima.
Kasnije stižu Rimljani. Po svom dolasku razvijaju naselje kao veliko zdravstveno lječilište onog doba ( I – IV st ) i daju mu ime Aquae Iasae.

Kasnije je to bio posjed Zagrebačkog Kaptola koji je izgradio i utvrdu ( 1376) koja je dala sigurnust građanima u vrijeme turske opasnosti.

No uz sve te povijesne činjenice počinjem recitirati stihove Ane Bešenić, a pogled u daljinu… gledam što me to okružuje, fokusiram i okidam… to je znači Zagorska zorja…

Pitam se da li je Ana trčeći Toplicama već osjećala kakve stihove će napisati.

Čaroban je to kraj, a prati ga čarobna poezija.

Boris Topličanec fotografijom se počeo baviti tijekom studija, a nakon toga ulazi u mlin života i okreće se struci. Prije par godina vraća se fotografiji i prirodi. Kao zaljubljenik u književnost i svijet oko sebe pokušava fotografijom skrenuti pažnju na pomalo zaboravljena djela i osobe iz kulturne baštine Sjeverozapadne Hrvatske.
Takav stav rezultirao je samostalnom izložbom fotografija 2011. AquaeIasae – Suza za zagorske brege.
Član je CroArtPhoto Cluba, kao i fotografske udruge Fotogard.

No comments yet.