ent.getElementById('fb-root').appendChild(e); }());

Anto Magzan – KROZ UŠICU IGLE

05.05.2015.

Pozivamo vas na otvorenje izložbe fotografija autora Ante Mazgana ‘KROZ UŠICU IGLE’ u srijedu, 6. svibnja 2015. godine u 20 sati u Fotogaleriji KIC-a, Preradovićeva 5, Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 24. svibnja 2015. godine.

Anto Magzan - KROZ UŠICU IGLE
 
Oteto mraku darovano svjetlosti

Medij kojim se Magzan bavi kako profesionalno tako i vođen strašću odraz je njegovih odrednica naspram života, bolje rečeno preslik je ritma njegovih životnih mijena.

Kao autodidakt, on je u formativnim godinama od strane života otet iz jedne životne sredine, te je jednostavno katapultiran u novo, nepoznato okružje jezika koji razumije, ali sredine koju ne poznaje.

Biti napola stranac u gradu koji istovremeno može biti i ljubavnik i ubojica nadahnjujuće je samo za odabrane, samo za one koji to stanje kreativnog limba mogu kanalizirati u neki oblik traga u prostoru i vremenu.

Magzan u svojim radovima iz strasti koji nastaju u pauzama reporterskih fotografskih narudžbi, radi upravo to – otima mrak svjetlosti i svjetlost mraku. Strpljivo i prepušten struji sudbine on dočekuje motive i trenutke u kojima svoje stanje i ritam bitka može sažeti u fotografiju kojom otvara nove dimenzije u svijesti onoga koji gleda.

Objektiv i bilježenje motiva samo su produženje njegova ubadajućeg oka i znatiželje kojom istražuje mogućnosti ostavljanja traga u vremenu kako bi se sam lakše snašao i postavio naspram istoga.

Tako određen, poput stranca koji dolazi u donekle mu poznat kraj, Magzan kroz fotografije naknadno doživljava iskustva i osobe koje je ili propustio ili nije nikada prije doživio, te radi toga u njima traži i pronalazi samu srž.

On tako kroz fotografiju omogućuje sebi ono nužno kako bi što uspješnije preživio u novoj sredini, kako bi u kratkom roku što dublje i intezivnije prodro u motive pred objektivom.

Portret Vladimira Dodiga Trokuta kao jednoga od zagrebačkih pitoresknih likova, urbanog šamana i korifeja trivijalne mistike, Magzan jednostavno otima crnilu i izvlači u svjetlost gdje sama forma poprima značenje dovoljne izražajnosti da i neupućenom bude jasno da tu nečega ima.

Ugođaj koji na njegovim radovima ostaje zabilježen onaj je isti koji i on nosi u sebi i predstavlja posebnu vrstu gladi za zgusnutim dokumentiranjem stvarnosti ne bi li se u što kraćem roku, što intezivnije uhvatilo i osjetilo što više. Reportersko iskustvo kojim vješto barata nadogradnja je na njegovo umjetničko oko koje, iako sirovo i grubo, lako pronalazi i u popularnim motivima novu priču.
Svjetlost koja olovkom pixela ostavlja traga na fotografiji, ili crnina i mrak koji nadograđuje motiv, toliko su pojednostavljeni da i ljudsko lice postaje apstraktan trag svjetlosti koji tek u odjecima oka dobiva značenje.

Magzan tako u nekim svojim radovima prolazi čitav svoj spoznajni put od izgubljenog u prijevodu do pronađenog u značenju i gledatelju nudi identičnu putanju doživljaja koja kroz izuzetno zanatsko baratanje tehnikom lako pronalazi svoj put – put prihvaćanja.
Jer prihvaćanje je u načelu ono za čime mi, bili fotografi, stolari ili intelektualci, neprestano žudimo.

Emil Matešić

Životopis:
Anto Magzan rođen je 1979. godine u Zenici. Od 2006. godine surađuje s Večernjim listom u kojem se profilirao fotografirajući portrete i teme iz kulture i mode. S foto-agencijom Pixsell počinje surađivati 2009. godine, kada postaje i službeni fotograf Modnog ormara. Nominiran je za nagradu u kategoriji Kultura na natječaju Hrvatske novinske fotografije 2011. i 2015. godine., te u kategoriji Arhitektura na natječaju Photodays 2014. Član je ULUPUH-a od 2014. godine, početkom 2015. postaje članom HZSU-a.

Samostalne izložbe:
2014. Experiment, Galerija Ulupuh
2014. Zlatne godine, sportaši nekad i sad, Galerija Modulor
2012. Sydney, Light&Shade, Galerija Ulupuh, Zagreb,
2011. Reminiscencije na Modni ormar, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2010. Give me five, Galerija Stančić, Zagreb

No comments yet.